Duhovni kutak

Gospiæ-Gospiæko-senjski biskup Zdenko Križiæ u zajedništvu s biskupom u miru Milom Bogoviæem, kancelarom i tajnikom Mišelom Grguriæem, domaæim župnikom Mariom Vazgeèem i ðakonom Brunom Lovakoviæem, predvodio je na Veliki èetvrtak, 9. travnja, Misu Veèere Gospodnje u gospiækoj katedrali Navještenja BD Marije koju su vjernici mogli pratiti putem izravnog prijenosa na Facebook stranici Gospiæko-senjske biskupije.

Biskup je propovijed poèeo rijeèima: „Slavimo Veliki èetvrtak, dan velikih dogaðanja u Isusovu životu, dan pun svijetla ali i tame, dan pun radosti, ali i velikih patnji. Isus u dvorani Posljednje veèere govori uèenicima: „Svom sam dušom èeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke." (Lk 22,15). Isus želi uèenicima prije rastanka ostaviti pod prilikama kruha i vina, samoga sebe, mogli bismo reæi svoje srce, da bi tako trajno ostao vidljivo prisutan meðu njima."

Propovjedniknaglašava, da ustanovljenjem euharistije dan prije svoje muke, Isus svima nama daje konkretnu poruku: „svatko æe u životu iskusiti svoju patnju, svoj križ i da bi mogao izdržati bit æe mu potrebna izvanredna. snaga Ta snaga nalazi se u euharistiji. Isus u patnji želi biti blizu svakom svom uèeniku. Možda, nikada do kraja neæemo moæi razumjeti velièinu ovog Isusovog dara. Zato je Veliki èetvrtak za nas dan svijetla, ali i dan tame i ljudske nezahvalnosti. Jedan od uèenika Isusa izdaje, napušta, prelazi na stranu neprijatelja. Ovdje se ne radi samo o Judi, nego o mnogima koji su primili krštenje, a završili kao Isusovi neprijatelji. Tu moramo gledati i mnoge naše izdaje i mnoga naša ponašanja kada nismo mogli biti prepoznati kao Isusovi uèenici. Isus je s uèenicima proslavio Pashu, ustanovio euharistiju i sveæeništvo, dao im novu zapovijed da ljube jedni druge kao što je on ljubio. To je još više od one starozavjetne zapovijedi u kojoj je naglasak da ljubimo druge kao što ljubimo sami sebe. Ovdje je naglasak ljubiti kao Isus. Ta ljubav ide do dara vlastitog života."

Biskup, uz izdaju, napominje, da na završetku prve euharistije, kako izvješæuje evanðelist Luka „... nasta meðu njima prepirka tko bi od njih bio najveæi." (22,24). Isus daruje samoga sebe do uzdignuæa na križ, poziva uèenike na ljubav i darivanje, ali njihova razmišljanja i njihove želje su drugdje. Oni se bore za prednosti, za privilegije, za bolje položaje, za neke svoje osobne interese. Još nisu razumjeli ni ljubav, ni žrtvu, ni služenje. Isus tada èini jednu veliku gestu poniznosti. Uzima u posudu vodu i ruènik i ide od jednog do drugog uèenika peruæi im noge. Uèenici su uglavnom, hodali bosi pa možemo zamisliti kakve su im bile noge. Isusa to ne smeta. On to èini s ljubavlju i daje još jedan veliki primjer poniznosti i služenja. Da bi uèenicima oprao noge, morao je kleknuti i gledati ih odozdo, ne odozgo, s visoka. Poniznost je uvijek ona koja spušta osobu dolje. Poniznost je utjelovljenje, spuštanje dolje. Takva je i autentièna duhovnost. Ponizna osoba nikada se ne nadimlje, ne uznosi, ne dominira nad drugima, nego služi. Tu je poruku Isus htio dati i ostaviti svojim uèenicima. Zato im, nakon pranja nogu, upuæuje pitanje s jasnom porukom: „Razumijete li što sam vam uèinio? Vi mene zovete Uèiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i Uèitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer da i vi èinite kako ja uèinih vama" (Iv 13,13-15).

Biskup Križiæ tumaèi dalje: „ Ovo je svaki od njih mogao dobro razumjeti. Istina, to što Isus traži nije naravi previše privlaèno, ali ako æe osoba to prakticirati, milost Božja æe narav radikalno promijeniti. Kada osoba služenjem iskusi Božju milost, služenje postaje nutarnji imperativ punog srca.

Kad je Isus s vodom i ruènikom došao do Petra, Petar se opire i ne želi ni pod koju cijenu da Isus njemu pere noge. Nije to Petrova loša gesta, nego iskren stav kako ne prilièi da uèitelj uèeniku pere noge. Obratno, bilo bi posve normalno, poglavito u onom vremenu. Meðutim, Isus ne odustaje. On Petru veli: „Što ja èinim ne možeš razumjeti sada, ali æeš razumjeti poslije". Ni drugi uèenici to nisu razumjeli jer na Isusovo pitanje: „Razumijete li što sam vam uèinio?", nitko nije potvrdno odgovorio."

Biskup naglašava da se i mi trebamo pitati do koje smo mjere to razumjeli? Imamo li dovoljno godina vjernièkog iskustva da bismo to trebali razumjeti ili možda, još uvijek mislimo da je služenje poniženje, odnosno znak da smo u dostojanstvu prenisko ispod drugih?"

Propovjednik pita, nisu li naša razmišljanja daleko od Božjih, te nastavlja: „ Da bi se ovo razumjelo nije toliko u pitanju razum, nego srce i duša. Ako se oslonimo samo na razum, samo na neku ljudsku logiku, služenje, žrtvu i ljubav neæemo razumjeti nikada. Razumijevanje ovdje dolazi, ponajprije, iz vjere. Bez jaèe vjere to nikada neæemo dobro shvatiti. U tom smislu razumljiva je Petrova reakcija jer on tada još nije imao jaku vjeru i zato mu Isus veli da to sada ne može razumjeti. Ali Isus zna da æe on to kasnije razumjeti. Ostaje nam pitanje: Ima li Isus i u nas povjerenje da æemo jednom razumjeti i do nas je - kada?"

I biskup je zakljuèio: „Euharistija je snaga koja nam pomaže u razumijevanju ovakvog Isusovog zahtjeva. U euharistiji primamo Isusa i njegove osjeæaje prema Bogu i èovjeku. Dopustimo da nas ti osjeæaji obuzmu, da oni postanu naši. Tada æemo se i mi pretvarati u ono što smo primili. Svi æe nas moæi prepoznati kao Isusove uèenike. Amen."

s. Robertina Medven