Gospić- Danas je u Gospiću svečano obilježena 28. godišnjica sjajne CRO "Medački džep" koji te 1993. pokazao srpskog agresoru da nastaje snažne i pobjednička hrvatska vojska. Svečanost je započela misnim slavljem za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću, nakon čega su položeni vijenci i zapaljene svijeće kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Gospiću. Također, vijenci su položeni i u vojarni 9. gardijske brigade Vukovi u Gospiću te kod spomen-obilježja Velebitskim junacima u Rizvanuši.
Izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Mario Banožić nazočio je ovoj obljetnici.
Uz ministra obrane s izaslanstvima, svečanosti je nazočio izaslanik predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH admiral Robert Hranj, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Anita Pocrnić-Radošević, izaslanica ministra unutarnjih poslova Irena Petrijevčanin Vuksanović, izaslanik ministra hrvatskih branitelja Darko Nekić, predstavnici Ličko-senjske županije i Grada Gospića, predstavnici braniteljskih udruga i drugi.
Sudionik VRO Medački džep, umirovljeni brigadir Miodrag Hećimović u ovoj prigodi prisjetio se tijeka vojno-redarstvene operacije Medački džep i kazao kako je cijela operacija zbog načina planiranja i izvođenja te hrabrosti i odlučnosti samih sudionika, bila nezaustavljiva.
Medački džep bilo je područje u neposrednoj blizini grada Gospića, koje se prostiralo četiri do pet kilometara u širinu, te pet do šest kilometara u dužinu. Obuhvaćalo je mjesta Divoselo, Čitluk i dio Počitelja te brojne male zaseoke. Tijekom Domovinskog rata; od 1991., do rujna 1993., nalazilo se u sklopu samoproglašene tzv. Republike Srpske Krajine. Riječ je bio u prvenstveno seoskom kraju, gdje se šume izmjenjuju s poljima. Prije oslobađanja ovog područja tu je živjelo oko 400 stanovnika srpske nacionalnosti.
Operaciji Medački džep prethodile su tijekom 1993. učestali topnički napadi i djelovanja diverzantskih skupina snaga 15. korpusa "Srpske vojske Krajine (SVK)" nastojeći preuzeti inicijativu na vitalnom dijelu Ličkog bojišta. Povremenim je topničkim udarima sustavno narušavana normalizacija života i onemogućen povratak prognanika i izbjeglica na šire područje grada Gospića. "SVK" je u svoje vojne postrojbe uključivala sveukupno sposobno stanovništvo..
Postrojbe Civilne zaštite popunjavali su stanovništvom koje nema vojni raspored i ne podliježe vojnoj obvezi: muškarcima starijim od šezdeset i ženama starijim od pedeset godina. U televiziji pobunjenih hrvatskih Srba, pokazivani su TV-prilozi o "babi" Danici Obradović iz Divosela koja rukuje teškom strojnicom M2 Browning´ i minobacačem, te se hvali kako je osobno zarobila jednog hrvatskog vojnika[3]Uoči hrvatske ofenzive na Medački džep, srpska je strana provodila taktiku iznenadnih, kratkotrajnih, dobro pripremljenih i odmjerenih udara malim diverzantskim skupinama na hrvatske položaje, koje su kombinirali s iznenadnim topničkim napadima na šire područje grada Gospića. U jednoj takvoj diverzantskoj akciji na padinama Velebita, 4. rujna 1993. ubijena su i masakrirana dva hrvatska policajca dok su trojica ranjena.
Također, prema mišljenju tadašnjeg načelnika glavnog stožera Hrvatske vojske - generala Bobetka, čitavo je područje bilo od iznimne strateške važnosti za Hrvatsku zbog križišta komunikacijskih linija između Zagreba i Splita s jedne, te Rijeke s druge strane. Pritom, Bobetko je smatrao da ona strana koja kontrolira Velebit, ujedno kontrolira i sveukupnu situaciju zbog čega je za hrvatsku stranu bilo bitno da se položaji koje je ondje držala specijalna policija i održe.
Nakon što su zapovjednici Sačić i Markač izradili plan za onemogućavanje upada neprijatelja na spomenuti teritorij, isti je plan predočen i Bobetku, koji je predložio da se sve uklopi u plan aktivnosti Hrvatske vojske. Kodno ime koje je operacija dobila bilo je "Džep 93".