* Luka Krilić, dipl. politolog, konzultant, dugogodišnji predsjednik Hrvatsko-talijanske udruge u Rimu i glavni tajnik Saveza hrvatskih zajednica u Italiji. Vodio je turističku firmu, mali hotel u Rimu, a u Hrvatsku se vratio u srpnju 2016. godine. Trenutno živi u Zagrebu, otac je troje djece.
OTVORENO PISMO
Zagreb, 28. ožujka 2020.
Na pažnju:
Predsjednik Republike, gospodin
Zoran Milanović
Predsjednik Vlade, Andrej
Plenković
Predsjednik Sabora, Gordan
Jandroković
Predsjednik Vrhovnog Suda, Đuro Sessa
Poštovani
Predsjednici,
u ovim teškim danima za hrvatski Narod –
sve nas u Hrvatskoj - i za čitavo čovječanstvo, želim dati svoj doprinos
analizirajući događaje i nastalo stanje.
Stručnjaci se slažu da će se svijet poslije
ovakve krize definitivo mijenjati. Moramo vjerovati u bolje, nadati se tom
boljitku, toj promjeni na bolje, ali to jako puno ovisi o političkim elitama i
tome hoće li biti spremne suočiti sa sa ovakvim izazovima.
Narod je uvijek spreman ako ima one koji
ga dobro vode, ako ima vođe koji osobno daju primjer da se treba zalagati za
opće dobro i djelovati na zajedničku korist i dobrobit.
Lako je tražiti ujedinjenje s Dijasporom
u ovakvim poteškoćama; moguće je sada jasno koliko je bilo i značajno i važno
tražiti to ujedinjenje puno prije. No, ovo nije vrijeme da "plačemo nad
zagorjelim mlijekom”.
U nadi da ovaj Vaš potez – tražiti ujedinjenje
s Dijasporom – nije usmjeren eliminiranju
političke borbe ili političke oporbe, evo mojih razmišljanja.
Iako nitko nije mogao predviđati
pandemiju vrlo opasnog virusa i jaki potres u Zagrebu i Hrvatskoj, mislim da
određenim postupcima to možemo okrenuti na dobro, rekli bi "možemo od toga imati
više koristi nego štete” ako budemo razboriti, pragmatični i pod obvezno
nesebični.
Poslije ovakvog razmjera medicinsko-zdravstvene
krize, svaka država će se (morati) prvenstveno sama spašavati, a mi kao manja
država s četiri milijuna stanovnika možemo se lakše oporaviti – ako imamo dobre
programe. Ako će nam od EU priteći neka pomoć, te financije treba valjano
usmjeriti prema programima koji su u korist i naše države i našeg naroda.
Uvjeren sam da možemo ove dvije tegobe,
virus i potres, okrenuti na dobro, pozitivnim stavom i djelovanjem za hrvatski Narod,
jer ponekad teški, razorni događaji nisu samo kazna za naše loše gospodarenje
ili ponašanje, nego su nam prilika da se mijenjamo na bolje.
Nakon ove pandemije, jasno je da slijedi
velika ekonomska kriza svijeta s kojom se odmah treba početi nositi – nadolazeća kriza je izazov i kušnja vama i vašoj spremnost na
velike promjene ne samo u gospodarstvu, nego i upravljanju ovom našom prekrasnom
i opterećenom državom.
Ekonomska kriza će sigurno uništavati
naše ionako narušeno gospodarstvo, ali "gašenje poduzeća”
po cijeloj državi isto tako će pokazati druge mogućnosti, "otkriti dosada
neuočene potencijale”, za koje treba biti više nego spreman i dobro pripremljen.
Mnogi radnici će izgubiti radno mjesto – za njih treba naći druga rješenja.
Počinjemo navođenjem najelementarnijih:
1.Potrebno
je analizirati opću situaciju u gospodarstvu i pronaći sektore gdje možemo sami
poslovati, a to znači voditi jednu dobro promišljenu, "autarkičnu” politiku.
2.Zamrznuti
na neko vrijeme plaćanje svih bankovnih kredita za fizičke osobe, obrtnike i za
privatne firme.
3.Zamrznuti
postupke ovrha dok traje opća kriza, može se aktivirati dva mjeseca nakon što
osoba počne ponovno raditi. Tako i za bankovne dugove.
4.Mnogi
"ekonomskih iseljenici” će se vratiti jer će zbog krize izgubiti posao pa će se
odlučiti na povratak kući, gdje barem imaju minimalne mogućnosti za
preživljavanje ("da nekako izguraju”). Ako imaju svoje vlastite stanove ili kuće,
barem neće morati plaćati najam.
Kriza je pokazala da moramo sami
proizvoditi hranu za vlastite potrebe: moramo jednostavno odmah s tim početi,
ali sa malim i srednjim OPGovima ili Zadrugama, lokalno i u skladu s hrvatskim
regijama, a ne putem nekakvih velikihfirmi ili posrednika koji gaze male proizvođače. Stoga je potrebno uvjerljivo
stimulirati povratnike koji imaju mogućnosti da otvore ili OPG ili zadrugu gdje
bi mogli sami barem proizvoditi hranu za svoje obitelji. Država bi trebala održavati
obitelji – omogućiti u prvo vrijeme svakoj obitelji početni minimum i podršku dok
ne krene ozbiljnija proizvodnja. Država mora dodijeliti na korištenje zemljište
besplatno za takav OPG ili zadrugu.
5.Zamrznuti
obvezu plaćanja poreza, prireza i ostalih nameta i tek nakon nekoliko mjeseci početi naplatu minimalne cijene za struju i za
vodu.
6.Država
mora pomoći da se navedena poljoprivredna proizvodnja dođe do potrošača i to
besplatno za poljoprivrednika-proizvođača. Cijela proizvodnja treba biti
namijenjana prvenstveno za konzumaciju unutar naše države: škole, vojarne,
ministarstva, bolnice, starački domovi, sveučilista itd… Država će moći platiti
poljoprivednicima novcem kojim će zapravo
plaćati za hranu spomenutim državnim institucijama.
7.Sve
ono što se ne konzumira mora ići prema tvrtkama za preradu poljoprivednih proizvoda,
a i njihove prerađevine također su prvenstveno za unutarnju potrošnju: škole,
vojarne, ministarstva, bolnice, starački domovi i slično.
8.Ukidati
povlastice za uvoz po svakom proizvodu slijedom kojim se taj proizvod počinje proizvoditi
unutar naše zemlje.
9.Organizirati
da OPGovi ili poljoprivredne zadruge mogu prodavati direktno trgovačkim centrima.
Za prodavanje tih proizvoda nisu više potrebni posrednici – prodaja ne mora više
ići preko posredničkih firmi.
10. Osigurati minimalnu plaću barem
500 eura mjesečno po obitelj ili 250 eura po osobi za one koji se vraćaju, ako imaju
ekonomske poteškoće, bez obveze plaćanja režija, sve dok se osoba ne zaposli i istovremeno putem Zavoda za zapošljavanje
posredovati da to bude u što kraćem roku.
11. Zakonom o investicijama osloboditi investitore od plaćanja bilo kakvog
poreza na dobit i dohotak na barem 10 godina. Prvenstveno i prioritetno usmjeriti
ovakav zakon prema našim iseljenicima.
12. Ako znamo da živimo na trusnom
području, u zoni gdje je mogućnost da se dogodi potres velika i vrlo velika, onda
bi bilo potrebno da uskladimo zakone za buduće građevine u tom smislu da barem
nove kuće mogu izdržati potrese od magnitude
7 strupnjeva po Richteru. U tom smislu moraju biti predviđeni i strogi uvjeti
nadogradnje i preinaka postojećih građevinapoštujući održavanje statike itd.
13. Pojačati djelovanje Seizmološkog
instituta, jer iako se ne može predviđati kada će se potres dogoditi, to ne
znači da nećemo jednoga dana i to otkriti. Pojačati istraživanje ili
financirati stanice po Hrvatskoj gdje će se moći monitorirati geodetska mjerenja
i poticati geokemijske monitoringe.
14. Za sve radove na obnovi građevina
pogođenih potresom, koji će trajati barem 10 godina ako nađemo dovoljno kapitala
za obnovu, osnovati i poticati osnivanje građevinskih zadruga. Građevinski materijal
treba se proizvoditi u Hrvatskoj te dobavljati iz Hrvatske, također preko zadruga
(ne preko trgovačkih poduzeća ili posrednika).Isto vrijedi za sve ostale firme
koje će biti nužne za obnovu zgrada.
15. Jesmo li svjesni da imamo nuklearnu
elektranu u blizini naše države i glavnog grada - u Sloveniji - a da je EU
2016. odobrila Mađarskoj gradnju nuklearne elektrane u blizini naše granice? Što
bi se dogodilo ako dođe do razornog potresa velike snage? Možda je došlo vrijeme
da zahvaljujući modernoj tehnologiji poput fotonaponskih panela i
vjetroelektrana, osamostalimo cijelu Hrvatsku od nabave energije. Država mora
uspostaviti elektroenergetski projekt kojega je cilj da pretežni broj kuća bude
djelomični korisnik HEPa i povremeni nekorisnik mreže jer bi bile u stanju same
proizvoditi struju za svoje potrebe. Istom, kuće koje proizvode viškove struje bile
bi priključene na mrežu koja bi u
početku opskrbljivala one koji još nisu u mogućnosti samoproizvodnje, a kasnije
bi se mogla isporučivati i korisnicima u inozemstvu. Cijeli ovaj elektroenergetski
program bi se mogao financirati prodajom dionica od nuklearne elektrane Krško,
dionica onog dijela HEPa koji se više ne bi koristio za domaće potrebe, te EU
fondova.
16. Pojačati proizvodnju fotonaponskih
panela i vjetroelektrana za domaćinstvo, to znači financirati tvornicu gdje bi moglo raditi barem tisuću radnika, a trebala
bi biti organizirana ne kao kapitalistička firma nego kao zadruga.
17. Trajno i pojačano investirati u
nove tehnologije i znanstvene projekte.
Ova situacija je svakako pokazala, ako
to već nije bilo jasno na primjeru Grčke koja je odustala od poljoprivrede i
industrije, da naše gospodarstvo ne može biti temeljeno samo na turizmu.
Sve se može ako postoji volja i ako imaš
ljubav prema nečemu te poštujući moralna načela i s ciljem rada za opće dobro. S
vjerom da sve to osjećate prema Hrvatskoj i prema Narodu naše voljene Hrvatske.
Luka Krilić