Reagiranja

VLAST BEZ LEGITIMITETA I POTPORE VEÆINE NARODA

Osvajanje vlasti bez demokratskog legitimiteta

Legitimitet je politièka potpora koju su na demokratskim izborima slobodnom voljom glasujuæi dali graðani/biraèi nekoj politièkoj stranci ili koaliciji. Legitimitet kao pojam u svom opsegu ima dva sadržaja – kvantitativni i kvalitativni. Kvantitativna dimenzija znaèi da je stranka na izborima dobila odreðeni broj glasova koji ima znaèajan udio u ukupnom broju biraèa odnosno biraèkom tijelu, a koliki je taj udio ovisi i o tome hoæe li vlada biti jednostranaèka ili koalicijska no u naèelu bi trebao biti negdje u rasponu od 20 do 40 posto biraèkoga tijela. Kvalitativna pak dimenzija podrazumijeva da su ti glasovi dobiveni i zastupnièki mandati osvojeni u slobodnoj, medijski i financijski ravnopravnoj izbornoj kampanji; te demokratskom, kompetitivnom, regularnom i transparentnom izbornom procesu u kojem opozicija vjerodostojnost rezultata izbora odnosno broja glasova može i – provjeriti! Ujedno to znaèi i da veæina u biraèkom tijelu dragovoljno priznaje i prihvaæa autoritet vlasti jer vjeruje da je ona utemeljena na moralnim, humanistièkim, pravnim i politièkim vrednotama; koje sadrže, štite i promièu ljudska, graðanska, nacionalna, politièka i ekonomska prava i slobode, te da je ta i takva vlast potrebna i korisna za optimalno funkcioniranje, održavanje i promicanje gospodarstva, društva i države te standarda i kvalitete života graðana. Dakle kao što se može spoznati iz prethodno navedenih èinjenica, legitimitet u stvarno demokratskom poretku proizlazi iz dragovoljnosti izvornih nositelja suvereniteta – graðana/biraèa i njihovog slobodnog odluèivanja na izborima. Što dakako samo po sebi podrazumijeva da vlast izravno ili neizravno, otvoreno ili prikriveno ne zlorabi institucionalnu politièku moæ pa makar i „mekom" represijom protiv opozicije i politièkih neistomišljenika. Ali takoðer, da u izbornom procesu masovno ne zlorabi ekonomsku i egzistencijalnu ovisnost svojih biraèa kroz interesnu klijentelistièko-koruptivno-uhljebnièko-nepotistièku mrežu i partijsku „vojsku".

 A kada se pak radi o vlastima i izborima u Hrvatskoj, jedini zakljuèak iz svega toga može biti – moje pjesme, moji snovi te realni pesimizam. Pa tko do tada preživi ili ne iseli iz domovine, vidimo se u nekom drugom, s motrišta ovdje i sada – utopijskom vremenu, politièkom sustavu i društvu!Na upravo održanim izborima za 10. saziv Hrvatskog sabora, HDZ je osvojio 66 mandata od ukupno 143 ili 46 posto. Politièki i ustavnopravno bi bilo logièno te demokratski i prijeko potrebno da je ta i toliko visoka mandatna zastupljenost, posljedica i sukladna visokom stupnju legitimiteta odnosno kvantitativnoj potpori u biraèkom tijelu kroz dobivene glasove. No te matematièki logiène i demokratski potrebne pozitivne povezanosti izmeðu brojke osvojenih mandata i brojke osvojenih mandata – nije bilo! Kako to da nije bilo? Pa tako što je prema Rješenju Ministarstva uprave od 1. srpnja 2020.g. u popis biraèa bilo upisano ukupno 3.859.487 biraèa, od kojih je na izborima 37.957 biraèa glasovalo po posebnom biraèkom pravu u XI. izbornoj jedinici. Što znaèi da je u jedanaest (I. – XI.) izbornih jedinica bilo ukupno 3.821.530 biraèa. Na izbore je izašlo 1.732.125 (važeæi i nevažeæi glasaèki listiæi), a što je samo 46,83posto biraèkoga tijela! HDZ (i HSLS u I. te HDS u X.) odnosno njegove izborne liste u 11 izbornih jedinica dobio je ukupno 632.509 glasova odnosno 16,55 glasova biraèkoga tijela, što znaèi da je za HDZ glasovao èak i nešto manje od svakog šestog biraèa. 

No, nije to nešto novo i neoèekivano, nego nastavak trenda gubljenja glasova i politièke potpore biraèa. Naime, na izborima za Hrvatski sabor 2016.g. HDZ je dobio ukupno 682.687 glasova, što je 88.383 ili 11,46 posto glasova manje nago što je dobio na izborima 2015. godine. Na upravo završenim izborima dobio je 50.178 ii 7,35 posto glasova manje nego na izborima 2016. godine. Na tim izborima 2016.g. HDZ je u I. izbornoj jedinici dobio 62.310 glasova, a Andrej Plenkoviæ kao prvi na listi 33.265 preferencijskih glasova. Ove pak 2020.g. HDZ je u toj istoj I. jedinici dobio 49.202 odnosno 13.108 ili 12,66 posto glasova manje nego 2016.g., a Andrej Plenkoviæ kao prvi na listi dobio je 1.057 ili 10,32 posto manje preferencijskih glasova! Od deset (I. – X.) izbornih jedinica HDZ je uz veæ tradicionalno nesklonu „rijeèko – istarsku" VIII. jedinicu, apsolutno najmanje glasova dobio upravo u I. izbornoj jedinici u kojoj je Andrej Plenkoviæ bio prvi na listi!

POLUDEMOKRATSKI I POLUKOMPETITVNI IZBORNI PROCES

Demokratski izborni legitimitet ne podrazumijeva samo broj dobivenih glasova biraèa razmjeran i promjeren demokratskim standardima, nego i stvarno demokratske izbornu kampanju i izborni proces. A kao što je to poznato, na izborima u Hrvatskoj vlast i stvarna opozicija (jer postoji i prikrivena – kolaborantska koja u protudemokratskom „izbornom inženjeringu" vladajuæoj stranci služi za rasipanje glasova biraèa stvarnih opozicijskih stranaka!) u izbornoj kampanji i izbornom procesu nisu medijski i financijski ravnopravni, državna i javna uprava nisu u tome neutralni, ne postoje višestranaèki biraèki odbori i izborna povjerenstva kao i kontrola središnjeg zbrajanja glasova koji bi jamèili nemoguænost zloporaba u korist vlasti, u mnogim segmentima su upitne regularnosti, agencije za ispitivanje javnog mnijenja su to samo nominalno, a stvarno raznim trikovima i potporom dirigiranih medija modeliraju javno mnijenje i biraèko tijelo prema interesima vladajuæe stranke i tako utjeèu na rezultate izbora; formalno javna televizija je partijska te u izbornoj kampanji moæno propagandno sredstvo vladajuæe stranke, ozraèje je bliže poluslobodnom nego slobodnom a ukupan sadržaj izbora – poludemokratski.

 Posebno i unaprijed tome da su izbori polukompetitivni pridonosi i iskustvena èinjenica da se stranci koja osvoji najveæi broj mandata (a to mogu biti samo HDZ ili SDP!) uvijek u parlamentu priklanja osam mandata manjinskih zastupnika, tako da su zbog te unaprijed zajamèene protudemokratske prednosti odnosno mandatnog „bonusa" od osam zastupnika izbori realno polukompetitivni i antidemokratski jer ne omoguæuju stvarnu promjenu vlasti, odnosno pobjedu opozicije izvan neformalnog dvostranaèja HDZ – SDP i naizmjeniène fiktivne uloge opozicije jedne od tih stranaka u sustavu „dogovorne demokracije"! Po politološkoj tipologiji izborâ i izbornih procesa, polukompetitivni izbori ne klasificiraju se u skupinu demokratskih izbora. Što pokazuje da su izbori u Hrvatskoj samo formalno tj. tek po pukoj formi demokratski, ali da nisu i po svom realnom i punom sadržaju stvarno – demokratski! A to pak znaèi da oni imaju svrhu stvaranja privida demokratskog politièkog poretka odnosno lažne ili fasadne demokracije i prikrivanja vladajuæeg sustava autoritarizma (F. Bieber), te sprjeèavanja moguænosti bilo kakve ozbiljnije pozitivne politièke, gospodarske, društvene i ine promjene tj. održavanje trajnog – status quoa!

PROSVJEDNA NISKA IZLAZNOST BIRAÈA 

Stopa izlaznosti biraèa na izborima za Hrvatski sabor desetljeæima unatrag kontinuirano ima silazni trend. Godine 2015. glasovalo je 2.284.266 ili 6o,82 posto biraèkoga tijela, a 2016.g. 1.979.277 ili 52,59 posto biraèkoga tijela. Na upravo održanim izborima 5. srpnja 2020.g. izašlo je minornih 1.732.125 biraèa ili samo 46,83 posto biraèkog tijela, no u kontekstu navedenih podataka o kontinuiranom snižavanju izlaznosti biraèa razvidno je da to nije posljedica znaèajnijeg utjecaja korona-pandemije. 

A ta i toliko niska izlaznost biraèa ne delegitimira samo te i takve izbore, nego delegitimira i stranku/koaliciju HDZ (te HSLS i HDS) koja je osvojila najviše mandata, kao i vladu i izvršnu vlast koju æe formirati. Zašto je na izbore izašao tako mali broj biraèa? 

Je li tako znaèajna veæina biraèa apolitièna, nezainteresirana, lijena i društveno neodgovorna; ili je stekla zavidnu demokratsku politièku kulturu koja im omoguæuje da vide i razumiju o kakvim, kojim i èijim izborima su tu radi? Vlasti veæ desetljeæima kontinuirano sve èine da izbore (a time i demokraciju) podcijene, obezvrijede, obesmisle i kompromitiraju u javnosti i meðu biraèima; tako da oni umjesto festivala demokracije budu – sumrak i karneval demokracije!

Od apsurdno u odnosu na brojku od 14 mandata u izbornim jedinicama visokog izbornog praga od 5 posto, do isto takve podjele države na deset izbornih jedinica. Pa zašto je onda u Njemaèkoj cijela država jedna izborna jedinica, a 350 zastupnika bira se u Bundestag uz izborni prag od 5 posto glasova? Pa zato da osvojeni mandati budu kvantitativno što razmjerniji i „pravedniji" odraz glasova biraèa, da sastav parlamenta bude što reprezentativniji u odnosu na politièku i inu heterogenost biraèkoga tijela i društva, te i da bude ostvarena ciljna predodžba (politièki i društveni cilj) razmjernog izbornog sustava – da što manje listâ ostane ispod izbornog praga i time bude izgubljen što manji broj glasova. 

A zašto je u Hrvatskoj na izborima sve suprotno od toga? Pa zato da izbori ne budu kompetitivni, demokratski i s realnom moguænošæu promjene vlasti!A samo i jedino parlament koji je po zastupnièkom sastavu reprezentativan u odnosu na biraèko tijelo, omoguæuje i jamèi društvenu stabilnost te institucionalno i demokratsko razrješavanje politièkih, ekonomskih, društvenih i inih raznolikih i opreènih potreba, interesa, prijepora i kriznih situacija. Jer autokratskoj, nelegitimnoj i nedemokratskoj stabilnosti je svojstven veliki stupanj društvene entropije, koja ima enorman potencijal za izvaninstitucionalno razrješavanje politièkih, ekonomskih i društvenih sporova i antagonizama! 

Èemu i kome služe i koriste zakonske odredbe da se politièka stranka može osnovati uz samo 50 potpisa podupiratelja, i da na izborima može nastupiti bez potpisa potpore biraèa? Samo tome da na biraèkom listiæu budu i po 22 izborne liste, da listiæ bude površine osrednjeg ruènika, a njegov tiskani sadržaj kao vozni red na autobusnom kolodvoru da zbuni biraèe kako bi se pri glasovanju što teže snalazili, te da im se i tako ogade izbori i otkloni motivacija za svakim buduæim glasovanjem, i dovedu u psihološko i politièko stanje poznato kao – biraèka apatija! Kao jedna od operativnih sastavnica protudemokratskog „izbornog inženjeringa".

No na polukompetitivni i nedemokratski izborni proces i izbore ne reagiraju svi biraèi istovjetnim emocijama, moralnim pristupom i politièkim stajalištima; tj. rezignacijom, moralnom osudom, pasivnim otporom i biraèkom apatijom. Naprotiv, mnogi biraèi na lažne demokratske izbore reagiraju aktivnim otporom i prosvjedom u vidu bojkota i protestne izborne apstinencije štiteæi time svoj ponos, èast i demokratsko dostojanstvo; pa na tu i takvu farsu od izbora ustrajno ne izlaze! Primjer su i dokaz tome kontinuirano sve manje stope izlaznosti na izbore, što pokazuje visok stupanj demokratske kulture i samopoštovanja veæine biraèa; koji znaju da i sâm izlazak na izbore znaèi davanje nezasluženog legitimiteta izborima i buduæoj vlasti! A za što pak zavrjeðuju svaku potporu, zahvalu i priznanje.

VLAST BEZ LEGITIMITETA I POTPORE VEÆINE NARODA 

Prema èlanku 1. stavci 1. i 2. Ustava RH: „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odluèivanjem". Narod odnosno izvorni nositelji suverenosti državljani/biraèi ostvaruju vlast/demokraciju (demokracija=posredna ili neposredna vladavina naroda) izborom i legitimiranjem svojih predstavnika/zastupnika u Hrvatskom saboru. Kakav i koliki legitimitet mogu imati zakonodavna i izvršna vlast, koju je da politièka nelogiènost i demokratski paradoks budu to veæi upravo po razmjernom izbornom sustavu, izabralo manje od jedne šestine svih biraèa odnosno biraèkoga tijela? Za 66 zastupnika HDZ-a (i po jednog HSLS-a i HDS-a) glasovalo je ukupno 632.509 biraèa ili 16,55 posto biraèkoga tijela. 

Za zastupnika HNS-a i NS-Reformisti glasovalo je po 8.835 i 8.355 biraèa što je 0,24 i 0,23 posto biraèkoga tijela. Od u popis biraèa upisanih 295.091 pripadnika nacionalnih manjina, u XII. izbornoj jedinici po posebnom biraèkom pravu i tri preferencijska glasa glasovalo je njih 37.957 ili 17,97 posto. Što samo po sebi i logièno otvara i ustavnopravnu, politièku i demokratsku dvojbu i pitanje – može li iz posebnog biraèkog prava proizlaziti opæi politièki mandat u parlamentu? 

Poglavito u kontekstu demokratski i civilizacijski prijeko potrebne zaštite i promicanja nacionalnih, kulturnih, jeziènih, tradicijskih i drugih posebnosti i prava manjinâ? Je li za te posebnosti i pravâ manjinâ uèinkovito zaštititi i promicati u demokratskom politièkom poretku i pravnoj državi, uopæe potreban opæi politièki mandat njihovih zastupnika u Hrvatskom saboru? K tome, u državi koja je i èlanica Europske unije! Iz svih tih podataka i pokazatelja razvidno je i neprijeporno da vlast nema demokratski legitimitet jer protivno Ustavu RH – ne proizlazi iz demokratski kvalificirane veæine naroda i stoga ne pripada narodu, nego pripada politièkoj nomenklaturi bez legitimiteta odnosno politièke potpore demokratski kvalificirane veæine u biraèkom tijelu! Pa zar išta zornije i valjanije iskustveno ne svjedoèi o stupnju politièke potpore naroda vlasti i njezinom legitimitetu, od neformalne svenarodne „ankete" za svaki državni praznik, za koje niti 5 posto Hrvata na proèelja svojih domova ne stave da vihori hrvatska državna zastava! Sigurno ne zbog toga što ne vole svoju domovinu i državu, nego zato što preziru i ne podupiru nelegitimnu i nedemokratsku vlast.

 U politološkoj klasifikaciji razlikuju se tri tipa nelegitimne vlasti: uzurpacija, diktatura i tiranija. Kako su u Hrvatskoj ipak održani kakvi takvi i benevolentno nazvani polukompetitivni i poludemokratski izbori, po toj politološkoj klasifikaciji i stvarno nedemokratskom izbornom legitimitetu aktualna vlast i njezina nomenklatura su – uzurpatori, a politièki poredak nije demokracija nego – uzurpacija politièkih, ekonomskih te ljudskih i graðanskih prava i sloboda velike veæine biraèa! Zbog toga ta i takva nelegitimna, autokratska i nedemokratska vlast; nema politièko pravo donositi odluke za koje je potrebna kvalificirana demokratska veæina. Kao na primjer, uvesti euro kao platežno sredstvo. Naime, ulazak u euromonetarni sustav poželjna je i korisna posljedica, visokog stupnja gospodarske produktivnosti i meðunarodne tržišne konkurentnosti. 

A ne može te i ne smije biti posljedica parcijalnih interesa i politièkog voluntarizma trenutaène i nelegitimne vlasti! I upravo zbog tih i sliènih politika protiv opæeg i zajednièkog dobra hrvatskog društva i naroda, izvorni nositelj suvereniteta te neposredno i vlasti a to je – narod, mora pristupiti i postupiti organizirano, koordinirano i sinkronizirano u obrani svog demokratskog politièkog te i prirodnog prava na stvarni demokratski politièki poredak, ekonomski standard, kvalitetu života, obrazovanje, zdravstvo, kulturu i demografsku strategiju koji su na razini ostalih srednjeeuropskih država èlanica EU, a koji jamèe ne samo biološki opstanak nego i gospodarski, društveni i uljudbeni napredak! U strategiji narodne samozaštite od uzurpatorske vlasti, graðanski neposluh nije ni prva ni zadnja opcija meðu mnogim moguænostima i naèinima uèinkovite samozaštite.A u toj pak samozaštiti biološke opstojnosti i projekcije u buduænost kao nacije, hrvatski narod je neizmjerno maštovit, kreativan, solidaran, hrabar i uèinkovit! (E. Kumièiæ: „Narode! Tat je baèen. Ti si dobio zadovoljštinu"!)

Lovel Franiæ