Reagiranja

Pupovac i Plenković dobro se međusobno razumiju!

Milorad Pupovac godinama je u središtu pozornosti medija, javnosti i društvenog interesa svojim izjavama i tvrdnjama o političkoj i društvenoj neravnopravnosti i ugroženosti srpske nacionalne manjine, osudama ksenofobnih, ustašoidnih i fašistoidnih grafita i provokacija kao na primjer upravo ovih predizbornih (!) dana montiranom šovinističkom transparentu u Kustošiji i morbidnom grafitu u Čavoglavskoj (!?) ulici u Zagrebu, tradicionalnom političkom i društvenom primanju za pravoslavni Božić, stalnim sudjelovanjem u državnom-vjerskom komemorativnom obilježavanju obljetnicâ „Oluje" u Republici Srbiji, nazočnošću državnom posjetu predsjednika Rusije Vladimira Putina Republici Srbiji (standard.rs/2019/01/19/pet-utisaka-putinove-posete/, i tako dalje. 

Inače, Milorad Pupovac je predsjednik SDSS-a, dugo je bio i predsjednik Srpskog narodnog vijeća, član je donedavne vladajuće koalicije HDZ-HNS-SDSS-M. Bandić 365 (prikrivena „mala-velika koalicija"), u prošlom sazivu bio je saborski zastupnik i predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora. Pa čime on to pak izaziva ne samo pozornost i zanimanje, nego i frustracije, poniženje, osjećaj nemoći pa i latentnu agresiju velikog dijela hrvatskoga društva?Sve to izaziva time što programirano i planski svojim izjavama, postupcima, ponašanjem i provokacijama na tuzemnoj i inozemnoj razini kontinuirano iritira, potcjenjuje, obezvrjeđuje, ponižava i vrijeđa veliki dio hrvatskoga društva i naroda pa je tako u kontekstu nehumane i tragično nerazmjerne primjene sile pri obuzdavanje i uhićenju delinkventa u američkom gradu Minneapolisu izjavio sljedeće: „I mi Srbi u Hrvatskoj, i Hrvati sve teže dišemo, poput onog Afroamerikanca zbog kojeg je ustala cijela Amerika i pridružio joj se dobar dio svijeta, pa i mi iz Zagreba prije nekoliko dana. Morat ćemo ustati protiv ovakvih poruka"! A „zaboravio" je na upravo navršenu petu godinu od sabotaže svastikom na travnjaku u Poljudu, za čije ideatore i nalogodavce svi znaju i fingiraju da to ne znaju i čekaju da predsjednik Republike raspiše kviz o tome „Pogodi tko su nalogodavci poljudske svastike". 

U tom pak njegovom programiranom psihološko-propagandnom djelovanju i provokacijama posebno mjesto i ulogu ima tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti, koje po svojoj uređivačkoj koncepciji i politici kao da su nekadašnji vodeći komunistički dnevnik i ideološki malj Borba a ne glasilo jedne nacionalne manjine. U demokratskim pak državama ta i takva glasila standardno imaju ulogu promicanja i zaštite političkih, ekonomskih, društvenih i kulturnih potreba i interesa nacionalnih manjina, a ne vođenje državne i međunarodne politike kao što to kontinuirano svojom uređivačkom politikom rade Novosti!Od tjedna do tjedna svakoga petka programatski koncipirano i stilizirano objavljuju tekstualne i slikovne provokacije, poluistine, neistine, fake news, paskvile, pamflete, uvrjede itsl.; što po svojoj osnovnoj izobrazbi (ostalo je prošireno na edukativno-operativnim „kursovima" i tečajevima odgovarajućih službi!) lingvist dr. Milorad Pupovac cinično naziva – parodijom i satirom! I upravo zahvaljujući toj i takvoj „satiri" , dr. Milorad Pupovac postao je jedna od najnepopularnijih pa i najomraženijih javnih osoba u hrvatskoj javnosti i društvu (što ne znači da je to isto i u javnosti i društvu u Hrvatskoj!).

1. Umjesto društvenih devijacija u fokusu dr. Milorad Pupovac!?

Gotovo sve uskrate odnosno frustracije te jad i nevolje zbog društvene nepravde, ponižavanja, šikaniranja, nepostojanja vladavine prava i stvarne trodiobe vlasti; pravne, radne, i socijalne nesigurnosti, „vimpulšek(s)ovskog" pravosuđa,borgovskog ortačkog kapitalizma, „dogovornog" višestranačja, karikaturalne demokracije, antitržišnog gospodarstva te posljedičnog stampeda radnoaktivnog stanovništva u inozemstvo, dominantne uloge političke oligarhije (i svojevrsne „vlade u sjeni" u vidu neformalnog „Gremija" kojeg čine Budimir Lončar, Franjo Gregurić, Vladimir Šeks, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Luka Bebić, Mate Granić, Branko Roglić i drugi u užem i širem oligarhijskom političkom i financijskom krugu)) i „duboke države" u svim strateškim političkim, gospodarskim, društvenim, kulturnim, medijskim i kadrovskim tijekovima i procesima;nepostojanja medijskog pluralizma i slobode, programiranog institucionalnog psihološko-propagandnog djelovanja režimskih medija i tzv. „javne" televizije protiv demokratskih stečevina i temeljnih sociokulturnih vrjednota i tradicije hrvatskoga društva i naroda; redukcije prava na lokalnu samoupravu donošenjem „Lex šerif" protivno europskim konvencijama, ograničavanja demokratskih prava i sloboda građana te primjena „soft" totalitarnih metoda i postupaka u provođenju vlasti Vlade RH koja nema demokratskim standardima razmjeran i primjeren izborni i politički legitimitet građana što znači da je režim i tiranija a ne demokratska vlast, nedemokratskog izbornog zakonodavstva te istog takvog izbornog sustava i procesa; tendencija autoritarne vlasti da promjenom izbornog sustava omogući sebi ostanak na vlasti i bez demokratske političke potpore birača odnosno bez demokratskim standardima razmjernog i primjerenog izbornog legitimiteta, usvajanjem Istanbulske konvencije i uvođenjem rodne ideologije, pristupanja Marakeškom sporazumu, masovnog gaženja ustavnih prava građana na izravnu demokraciju protuzakonitom formalnopravnom opstrukcijom referendumskih inicijativa, kršenje Ustava RH potkopavanjem njegove najviše vrjednote demokratskog višestranačkog sustava političkom korupcijom zastupnika tzv. žetončića i mijenjanjem stranačkih klubova protivno političkoj volji birača izraženoj glasovanjem na izborima čime se obezvrjeđuju rezultati izbora i institut demokratskih izbora; zlouporabe pravosuđa, represivnog aparata i tajnih službi; borba protiv lažnih vijesti totalitarnim metodama zabrane, pravosudne, represije, gušenja slobode govora paleokomunističkom logikom „zaustavite Reuters" i verbalnim deliktom, umjesto jedino djelotvornih i demokratskih mjera a to su pluralizam, sloboda i nezavisni mediji; prijezira demokracije, čovječnosti i ljudskih i građanskih prava i sloboda; klijentelizma, nepotizma, trgovine utjecajem i posvemašnje korupcije; socijalne bijede i siromaštva, nezaposlenosti, negativnog nataliteta i demografskog „dance macabrea", depopulacije i ostale socijalne patologije do same anomije. Ponižavanjem institucija RH odlukom Vlade da na predstojećem popisu stanovništva, popisivači za srpsku nacionalnu manjinu moraju biti srpske nacionalnosti! Dok u Republici Srbiji protivno davno potpisanom međudržavnom ugovoru hrvatska nacionalna manjina još nema zajamčena mjesta u državnom i pokrajinskom parlamentu te predstavničkim tijelima lokalne samouprave, pa je na upravo završenim izborima 21. lipnja 2020.g. ostala i bez tog jednog jedinog zastupnika u Narodnoj Skupštini Srbije! Stoga je paradoksalno i na odgovarajućim činjenicama neutemeljeno što sve to najvećim dijelom ostaje izvan vidokruga i fokusa pozornosti pauperiziranih, poniženih i potlačenih hrvatskih građana i demokratske javnosti!

2. Kako i zašto je dr. M. Pupovac inkarniran u dežurnoga „krivca"?

Najvećim dijelom dr. Milorad Pupovca bilo je moguće planski inkarnirati u dežurnog društvenog „krivca" zbog nepostojanja pluralizma i slobode medija, te „soft" totalitarnim državama i autoritarnim režimima prispodobivim masovnim psihološko-propagandnim manipulacijama, obmanama i „alternativnim istinama" odnosno lažima, te teoriji zavjere i imaginarnog neprijatelja kao modusa operandi u razrješavanju političkih antagonizam i društvenih konflikata; prijeziru ljudi, društva, demokracije i humanosti, te apoteozi tuge demokracije i rušenja ustavne vrjednote kao što je to višestranačka parlamentarna demokracija tzv. žetončićima i obezvređivanjem rezultata izbora, političke volje birača i izbornog legitimiteta.Upravo zahvaljujući toj i takvoj autoritarnoj i etatističko-birokratskoj tehnologiji provođenja vlasti režimaAndreja Plenkovića i „Gremija", dr. Milorad Pupovac inkarniran je u dežurnog dnevnopolitičkog „krivca" za gotovo sve frustracije, poniženja i patnje hrvatskih građana! Čime su animozitet, gađenje i agresija građana odmaknuti od pravog i jedinog krivca a to su Vlada u Republici Hrvatskoj, njezin predsjednik i „Gremij"; te (pre)usmjereni na simboličnog društvenog „grješnog jarca" – dr. Milorada Pupovca. Što i jest primarni i glavni cilj te masovnopsihološke i medijske manipulacije te obmane koju je kreirao i provodi autoritarni režim tiranina Andreja Plenkovića i „Gremija"!

3. Koordinativna domaća i međunarodna strategija dr. Milorada Pupovca

No, u hrvatskome društvu, nažalost, još uvijek ne postoji „kritična masa" građana koji dostatno poštuju svoju inteligenciju, zdrav razum, izobrazbom stečeno znanje i iskustvo te imaju razvijeno odgovarajuće samopoštovanje, pa da mogu vidjeti i shvatiti da je dr. Milorad Pupovac kao simbolični društveni „grješni jarac" (tzv. „Pedro"); stvarno projekt, program i izvedba Andreja Plenkovića i „Gremija" koji je Plenkovića i instalirao na vlast, te ga strateški instruira i upravlja zajedno s drugim dnevnopolitičkim poslovođom ministrom represije „epidemiologom" Davorom Božinovićem ! Domaća i međunarodna politička i društvena taktika i strategija koje primjenjuje i provodi dr. Milorad Pupovac velikim su dijelom planirani, koordinirani i sinkronizirani s premijerom Andrejom Plenkovićem i „Gremijem" s jedne strane; te s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem s druge strane! Dakle, trilaterala Plenković-Pupovac-Vučić, s vrlo izglednimposrednim kolateralama prema Moskvi i Pekingu.A primjer i dokaz te i takve trilaterale su i „paljenje hrvatske zastave u Narodnoj skupštini Srbije", „zabrana ulaska u Hrvatsku ministru Aleksandru Vulinu", „provokativni govori Šešeljeva sina Aleksandra na zasjedanjima Parlamentarne skupštine Vijeća Europe"; i mnogi drugi režirani, međusobno „uvezani" i sinkronizirani navodni „incidenti, provokacije i konflikti".Pa što bi to bez te i takve koordinativne taktike i strategije mogao i do kada činiti dr. Milorad Pupovac, tj. da ga ne potiče, programira te politički, financijski, medijski i logistički podupire premijer Andrej Plenković, te i „Gremij" kao neformalni, paradržavni, protuustavni i nelegitimni centar moći i vlasti „iz sjene" u Republici Hrvatskoj? Logično je da bi mogao vrlo malo ili ništa od onoga što već mjesecima čini; nego bi radio, ponašao se i djelovao onako i samo onako kako su to odredili Ustav RH, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, te odgovarajući zakonski i podzakonski akti. A tko bi od toga da u svom političkom, društvenom i javnom djelovanju dr. Milorad Pupovac poštuje i provodi Ustav RH te odgovarajuće zakone i podzakonske akte, imao najviše političke i društvene štete?Vjerojatno će čitatelji u prvi mah pomisliti – pa sâm dr. Milorad Pupovac, ali će se ako se odluče za tu opciju - prevariti? Ne dr. Milorad Pupovac, nego nitko drugi doliAndrej Plenković i njegova bez demokratskog izbornog legitimiteta Vlada! A kako i zašto? Pa zato i zbog toga što bi tek tada većina u hrvatskoj javnost i među domoljubima mogla prepoznati i shvatiti kolosalnu manipulaciju, obmanu i prijevaru kojom se prikriva pravi subjekt i glavni krivac za gotovo sve ili veliku većinu političkih, društvenih, gospodarskih i socijalnih devijacija, anomalija te i doslovno anomiju u Hrvatskoj; a društveno nezadovoljstvo, animozitet i agresija se usmjeruju na pogrješnu adresu tj. simboličnog društvenog „grješnog jarca" dr. Milorada Pupovca, te posredno i spontano fenomenom „difuzije afekta" posve neopravdano, a na štetu i hrvatskog društva, naroda i države; širi na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj!

4. Pupovac bez izbornog legitimiteta za opći politički mandat!

No, omraza koja je velikim dijelom zahvaljujući upravo političkom projektu i politici Andreja Plenkovića i „Gremija" stvorena u hrvatskome društvu prema članu donedavno vladajuće koalicije dr. Miloradu Pupovcu, širi se neutemeljenim i pogrješnim poistovjećivanjem neopravdano i nepravedno na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj, zbog toga što je navodno dr. Milorad Pupovac njezin „izabranik" i vodeći politički predstavnik. A to je na izbornim rezultatima neutemeljena konstrukcija, mistifikacija i političko podmetanje, jer vrlo mali broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti po posebnom biračkom pravu itri (!) preferencijska glasa na izborima glasuje za manjinske izborne liste u XII. izbornoj jedinici. Na prijevremenim izborima za 9. saziv Hrvatskoga sabora 11. rujna 2016.g. u popis birača bilo je upisano 138.539 birača pripadnika srpske nacionalne manjine, a u XII. izbornoj jedinici za nacionalne manjine glasovalo ih je 19.561 ili svega 14,12 posto. Dr. Milorad Pupovac dobio je 16.166 glasova što ne znači da iza toga stoji i 16.166 pojedinaca birača/osobajer u XII. jedinici birači imaju po tri preferencijska glasa, a tih 16.166 glasova pojedinaca birača te preferencijskih glasova samo je 11,66 posto biračkog tijela kojeg je činilo 138.539 birača. Tako da dr. Milorad Pupovac te njegova politička stranka SDSS čak i u protektivnom kontekstu posebnog biračkog prava nemaju niti najskromnijim demokratskim standardima razmjeran i primjeren izborni legitimitet i političku potporu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj! No, unatoč tome što se zastupnici nacionalnih manjina biraju po posebnom biračkom pravu, oni što bi politički i ustavnopravno bilo razmjerno i logično, nemaju i isti takav tj. poseban politički mandat u parlamentu, nego paradoksalno te politički i ustavnopravno nerazmjerno i nelogično u Saboru imaju – opći politički mandat! A što je protivno najvišoj vrjednoti ustavnog poretka o jednakosti i ravnopravnosti državljana iz članka 3., i jednakim pravima iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske. Iz posebnogbiračkog prava politički i ustavnopravno razmjerno i logično trebao bi te i može proizlaziti samo i jedino isti takav tj. poseban politički mandat u parlamentu, a nikako i nipošto – opći politički mandat!Kada se tome doda i bitna činjenica da je većina pripadnika srpske nacionalne manjine u proturječnim, vrlo osjetljivim, neizvjesnim te složenim i teškim ratnim društvenim uvjetima ostala lojalna svojoj domovini Hrvatskoj, a više od 10.000 ih je aktivno sudjelovalo u postrojbama Hrvatske vojske u Domovinskom obrambenom i osloboditeljskom ratu, moralo bi biti čak i onima u hrvatskome društvu koji previše ne drže do vlastite inteligencije, zdravog razuma, znanja i samopoštovanja; da je na izbornim i političkim činjenicama neutemeljeno te stoga krajnje iracionalno, nerazumno, kontraproduktivno i štetno saborskog zastupnika bez demokratskim standardima primjerenog izbornog legitimiteta i političke potpore srpske nacionalne manjine – dr. Milorada Pupovca, na bilo kakav način i u bilo kojem vidu poistovjećivati odnosno identificirati s tom istom srpskom nacionalnom manjinom!

5. Plenkovićev legitimitet neprimjeren demokratskim standardima

No, dr. Milorad Pupovac nije i jedini političar bez demokratskim standardima razmjernog i primjerenog izbornog legitimiteta, jer njegov koalicijski partner i suradnik te donedavni predsjednik Vlade RH Andrej Plenković ima također takav ali višestruki demokratski deficit! Na prijevremenim izborima za 9. saziv Hrvatskog sabora koji su održani 11. rujna 2016.g., u birački popis bilo je upisano ukupno 3.799.609 birača i oni tvore biračko tijelo. HDZ-ove izborne liste s HRAST-om kao koalicijskim partnerom u IX. i HDS-om u X. izbornoj jedinici, u svih jedanaest izbornih jedinica dobile su zajedno ukupno 682.687 glasova birača što je samo 18,00 posto biračkoga tijela i to znači da je tek svaki šesti birač od ukupne brojke koliko ih je bilo upisano u popis birača glasovao za HDZ-ove izborne liste!A izborni legitimitet koji se mjeri sa samo 18,00 glasova biračkoga tijeladoista je svjetlosnu godinudaleko od izbornoga legitimiteta razmjernog i primjerenog demokratskim standardima, koji i kakav daje demokratsko političko pravo na obnašanje vlasti. A vlast koja nema demokratskim standardima razmjeran i primjeren izborni legitimitet je – tiranija!Ali, to nije i sve glede izbornoga legitimiteta primjerenog demokratskim standardima, jer Andrej Plenković nema izborni legitimitet razmjeran i primjeren demokratskim standardima ni u svoj stranci HDZ-u, što znači da ima dvostruki demokratski deficit glede izbornoga legitimiteta. Naime, 17. srpnja 2016.g. održani su tzv. „izbori" a stvarno tek puko glasovanje za predsjednika HDZ-a jer su bili nekompetitivni i stoga apsolutno nedemokratski jer Andrej Plenković kao u najboljim vremenima realnog socijalizma nije imao protukandidata! HDZ je tada imao 208.277 članova koji po dobro poznatoj totalitarnoj matrici, nisu imali slobodu odnosno mogućnost biranja jer je istaknut samo jedan kandidat. No, unatoč tome što nije imao protukandidata Andrej Plenković dobio je samo 97.823 glasa članova HDZ-a ili tek 46,96 posto, što znači da je svoj glas odnosno političko povjerenje i potporu Andreju Plenkoviću kao predsjedniku Stranke dalo manje od 5o posto odnosno manje od polovice od ukupne brojke članova HDZ-a! Dakle,Andrej Plenković opet bez izbornoga legitimiteta razmjernog i primjerenog demokratskim standardima, samo ovdje na razini političke stranke tj. HDZ-a. No, isto se ponovilo ali u još drastičnijoj mjeri na izborima za predsjednika HDZ-a koji su održani 15. ožujka 2020. godine. Na biračkim mjestima bilo je upisano 210.384 članova s pravom biranja, od kojih je glasovalo samo 74.102 ili tek 35,22 posto. Za Andreja Plenkovića glasovalo je 57.672 ili 27,22 posto, što znači tek nešto malo više od jedne četvrtine (1/4) svih upisanih s pravom biranja! Oligarhijski mediji su obmanuli javnost fake newsom o „velikoj, nadmoćnoj i uvjerljivoj" pobjedi Plenkovića i njegova tima, usprkos tome što i već elementarni zdrav razum ukazuje na vrišteću neprijepornu činjenicu da onaj za koga aktivno ili pasivno neizlaskom na izbore nije glasovalo čak enormnih 136.282 ili 73,78 posto upisanih s pravom biranja, nema izborni legitimitet odnosno političku potporu razmjernu niti minimalnim demokratskim standardima! No, to je politički i društveno prihvatljivo, ali samo u aktualnom političkom poretku fasadne demokracije odnosno autoritarizma.

6. „Napad" na Dolcu na dr. Milorada Pupovca

Programirano institucionalno stvaranje u društvu ozračja netrpeljivosti, omraze i latentne agresije prema dr. Miloradu Pupovcu kao tzv. vodećem političaru srpske nacionalne manjine i navodno isključivom inspiratorui autoru estetski neukusne, uvrjedljive i provokativne „satire" u tjedniku Novosti, kao i periodičnoj publikaciji Bilten Srpskog narodnog vijeća o „raspomamljenom nacionalizmu, kleronacionalizmu, šovinizmu, ksenofobiji, katolibanima, ustašofiliji, ustašluku, fašizmu, klerofašizmu i ekstremnoj desnici" u Republici Hrvatskoj a sve po lako prepoznatljivim metodama i postupcima psihološko-propagandnog djelovanja i „rata"; kulminiralo je u petak 28. rujna 2018.g. na središnjoj zagrebačkoj tržnici Dolac gdje je Saša Mučnjak gađao i pogodio dr. Milorada Pupovca kriškom limuna i ostatcima nekonzumiranih gavuna!(Nadamo se da ih je „atentator" platio ugostitelju, ili ih je možda platio naručitelj i organizator „atentata"?) .Svatko tko poštuje vlastitu inteligenciju, zdrav razum te znanje i iskustvo, može i mora prepoznati društveni kontekst i trenutak odnosno „tajming" tog incidenta, činjenicu da se dogodio u vremenu pripremanja humanitarnog skupa empatije, potpore i solidarnosti sa žrtvama ratne agresije na grad Vukovar; štrajkova i ugrožene egzistencije radnikâ u brodogradilištima „Uljanik „ i „3. maj"; „repova" afere Agrokor, Lex Agrokor i grupe „Borg", zataškavanja stvarne afere „hot-mail" izmišljanjem i podmetanjem navodne „afere sms"; suprotno izbornim obećanjima scenarij zatvaranje rafinerije nafte u Sisku; u tijeku još jednog u nizu bakarićevskih „demokratskocentralističkih" diferencijacija, huškačkih harangi, linčeva i obračuna latentno čak i fizički agresivnog „malog Kardelja" Andreja Plenkovića sa stranačkim političkim neistomišljenicima („neprijateljima") u HDZ-u, ovaj put sa zamjenikom predsjednika Milijanom Brkićem, diskreditiranje ministra u javnostilažnim fotografijama kompromitirajućeg sadržaja; potkopavanja vrjednote Ustava RH demokratskog višestranačkog sustava od strane zastupnikâ lukrativnih tzv. žetončića te Vlade RH i vodstva HDZ-a koji ih prikriveno u tome potiču i nepoduzimanjem DORH-a odgovarajućih zakonskih sankcija omogućuju masovno koruptivno mijenjanje klubova zastupnika te poništavanje rezultata izbora i na njima glasovanjem izražene političke volje biračâ; smjenjivanje čak 15 ministara u Vladi RH nakon orkestriranogi dirigiranog linča medija zbog imovinsko-pravnih propusta i „delikata" od kojih svi datiraju iz vremena prije (!) nego što ih je osobno Andrej Plenković predložio Saboru kao kandidate za ministre, netolerancije spram opozicije prema kojoj je odnos tipično totalitaran kao prema državnim neprijateljima, nesnošljivost prema drugom i drukčijem mišljenju koja se u nedostatku valjanih argumenata narcistički bijesno očituje „punokrvno" primitivnim, huliganskim, bahatim, prijetećim, arogantnim, agresivnim i ciničnim potcjenjivanjem, obezvrjeđivanjem i ponižavanjem oponenata u Saboru, te uz dirigiranu potporu režimskih medija (a opozicijskih i nema) i na javnoj sceni!Umjesto da izvršna vlast poštuje i za svoj rad i njegove rezultate polaže račune zastupnicima kao izabranim predstavnicima naroda u parlamentu, ona ih protuustavno, nelegalno i nelegitimno zastrašuje, ušutkava i opstruira u izvršavanju njihovih ustavom i izbornim legitimitetom zajamčenih prava i obveza da u najvišem državnom predstavničkom tijelu zastupaju potrebe i interese izvornog nositelja vlasti u Republici Hrvatskoj – hrvatskog političkog naroda! (članak 1. stavci 1 i 2 Ustava RH) Na vanjskopolitičkom planu i dalje u kontinuitetu dominiraju makron-merkeličina transverzala, Gazprom-PPD te „put svile"; opstrukcija političke Inicijative tri mora, takva „potpora" na predsjedničkim izborima Kolindi Grabar Kitarović koja je na Pantovčak dovela proruskog kandidata Zorana Milanovića, a koji ovih dana navodno zbog tehničkog „kvara" na zrakoplovu ne može otputovati na vojnu paradu u Moskvi, dvostruke paralelne igre po modelu „false flag operation" obmanjivanja te prijevare Sjedinjenih Američkih Država oko plutajućeg LNG terminala i kupnje bojnih zrakoplova, gdje se na pregovaračkoj i formalnopravnoj razini glumi odnosno fingira kao da se terminal doista želi izgraditi a zrakoplovi kupiti, dok se istodobno s druge strane nizom krupnih i dugoročnih trgovinskih i investicijskih poslova i financijskih transakcija s Rusijom i Kinom, uvozom sofisticirane informatičke tehnologije, kineske su kompanije dobila izgradnju Pelješkog mosta i spremnika za LNG-terminal, ruske banke su preuzele Agrokor, Pevex itd., otvorenim svrstavanjem u mnogim međunarodnim odnosima, sporazumima i pitanjima suprotno od SAD i tome slično; na taj perfidan i neizravan način faktički iznudilo i prisililo SAD da zbog potencijalne industrijske špijunaže, vojnosigurnosnih razloga kao i te i takve gotovo da se bi se moglo reći u cjelini „antiameričke" međunarodne političke strategije Vlade predsjednika Andreja Plenkovića i „Gremija", istina uvijeno za takve slučajeve u standardne i dobro poznate diplomatske fraze i „oblande", moraju zabraniti Izraelu da „zakaparane" bojne zrakoplove proda Republici Hrvatskoj! Što sve to jasno i valjano potvrđuje i komentar samog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da „Hrvatska zbog toga nema nikakve štete", što je logično i očekivano u kontekstu činjenice da premijer Andrej Plenković i „Gremij" koji „iz sjene" vlada Hrvatskom drže a takvu politiku stvarno i vode da su za Hrvatsku samo i jedino štetni iskreno savezništvo i politička, gospodarska, energetska, vojna, sigurnosna te ina suradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama!

Znajući za edukativno leglo i komunikološku „školu" iz koje dolazi Andrej Plenković kao apologet Kardeljeva „pluralizma samoupravnih interesa", njegovu marksističku inspiraciju, vokabular, temu i teze njegove brošure s naslovom „Sredstva masovne komunikacije" koja je publicirana u SFR Jugoslaviji 1989.g., te mu političku karijeru, mentore, metode i praksu; osnovano se može pretpostaviti da u krug onih kojima u tom trenutku politički apsolutno odgovara i koristi „napad" i javno poniženje društvenog „grješnog jarca" saborskog zastupnika dr. Milorada Pupovca, nedvojbeno te sigurno spada i sâm premijer Andrej Plenković! Tim više jer su režimski mediji (a drugih u karikaturalnoj demokraciji kao što je ova u Hrvatskoj i – nema!), taj u stvarno demokratskim državama čin i izraz prosvjednog demokratskog folklora uobičajen i prihvaćen kao način izražavanja političkog nezadovoljstva slobodnih i demokratskom te pravnom državom zaštićenih građana od ucjena, pritisaka, straha i represije; odmah i unaprijed kvalificiran, ozloglašen i osuđen kao „nacionalistički i šovinistički napad na Srbina", a ne kao što to on dijelom stvarno i jest, estetski neukusan prosvjedni čin protiv javne osobe, političara, saborskog zastupnika i predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te štoviše člana vladajuće koalicije dr. Milorada Pupovca, od čijeg glasa u parlamentu izravno ovisi čak i sâm opstanak Vlade u Republici Hrvatskoj! Sad možete zamisliti u kojim „strahotnim" društvenim dimenzijama je ruban, „teško diše", efemeran, ostarciran, nevažan i nemoćan dr. Milorad Pupovac; kada ima političku poziciju i moć da u parlamentu može srušiti vladu jedne države i izazvati prijevremene izbore!Osim toga ali ne i manje važno, u dirigiranim medijima a takvi su svi mainstream a opozicijskih uopće i nema (!), nigdje nije ni spomenuto da se hrvatska javnost, društvo a neizravno i veći dio naroda, planski i programirano kontinuirano mjesecima frustrira, ponižava, ozloglašava i stigmatizira političkim govorom, postupcima i ponašanjem dr. Milorada Pupovca te provokacijama tjednika Novosti. Kao da seinstitucionalno i sustavno željelo artikulirati politički kontekst te društveno i psihološko ozračje, koje će potaknuti i izazvati takav ili sličan prosvjedni čin ili planski pripremljen te fingiran incident! A koji će onda medijski i psihološki biti manipuliran, usmjeren i zloupotrijebljen na način i s ciljem, kako je to institucionalno planirano i učinjeno s „napadom na Srbina"; a ne i na javnu osobu, političara, saborskog zastupnika i člana vladajuće koalicije – dr. Milorada Pupovca!

7.Tko je i čiji je Saša Mučnjak?

Na kraju ostaje i pitanje na koje treba pokušati i odgovoriti: tko je, što je i čiji je Saša Mučnjak; koji se kriškom limuna i ostatcima nekonzumiranih gavuna nabacio na dr. Milorada Pupovca, i time dao razlog i povod za monstruoznu huškačku medijsku kampanju i demonizaciju hrvatskoga društva i naroda takvih dimenzija koje su apsolutno nerazmjerne povodu, kao da je „napad" kriškom limuna i ostatcima gavuna gotovo jednak zločinu političkog atentata ranjavanja i ubojstva Stjepana Radića i ostalih HSS-ovih zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu 20. „juna" 1928. godine! Za počinitelja „napada" odnosno izgrednika jer to u demokratskoj državi može biti te doista i jest samo i jedino politički prosvjedni čin ili izgred, javnost je brzo saznala jer se on sâm prijavio policiji! Ubrzo je potom dao i javno obrazloženje motiva svog čina na Dolcu, za koje se može steći i dojam da je na intelektualnoj razini osobe blaže ometene u intelektualnom razvitku, ali i da djelomice estetski i literarno korespondira sa „satirom" (ili satarom?) kojom dr. Milorad Pupovac mjesecima obdaruje hrvatsko društvo!?Dakle, motiv i poticaj za bacanje kriške limuna i ostataka nekonzumiranih gavuna bio je (pra)davni događaj od prije desetak i više godina, kada se dr. Milorad Pupovac tada djevojci a danas supruzi Saše Mučnjaka „uvaljivao" na terasi nekog kafića! Slučajni (ili „slučajni"?) susret s „udvaračem" na Dolcu pobudio je sjećanje na (pra)davno nedolično ponašanje znatno starijeg muškarca, probudio povrijeđenu čast supruga koji tada kako se to iz obrazloženja može shvatiti današnju suprugu uopće nije ni poznavao (!), te je iz toga slijedila autohtona osobna odnosno individualna prosvjedna akcija zaštite ženske časti i dostojanstva činom bacanja kriške limuna i ostataka nekonzumiranih gavuna u (pra)davno nametljivog „matorog" udvarača! Uvjerljivo i vjerodostojno (kao da je od Andreja Plenkovića!), a što tako formulirano i može biti u vrlo širokom rasponu, a obrnuto razmjerno kvocijentu inteligencije čitatelja. No, da bi se u to obrazloženje motiva nabacivanja kriškom limuna i ostatcima nekonzumiranih gavuna kao samo i isključivo „osobnog" prosvjednog čina i akcije moglo i (po)vjerovati, potrebni su i još neki podatci iz životopisa njegova autora Saše Mučnjaka. Kao na primjer, što je i gdje radio te od kojih prihoda je živio nakon povratka iz SAD-a u Hrvatsku i Zagreb? Gdje i kod koga je zaposlen posljednje tri-četiri godine, tko mu daje plaću, u kojoj je banci tekući račun na koji mu se uplaćuje plaća, je li plaća redovita i ukupni prihodi dostatni za život obitelji na barem prosječnom životnom standardu? Je li nakon svega spoznao i shvatio, da navedenim činom na Dolcu nije učinio uslugu hrvatskome društvu, kulturi, narodu i državi? Misli li da bi se zbog toga trebao javno i ispričati? Pitanja su to na koji bi svaki pristojan i domoljuban čovjek morao odgovoriti, nakon neprocjenjive štete koju je navodno „osobnim razlozima" motiviranim činom nanio hrvatskom društvu, kulturi, narodu i državi! U protivnom, u tom istom društvu, kulturi, narodu i državi; moglo bi se i moralo naći savjesnih, odgovornih, etičnih i domoljubnih pojedinaca koji bi se osnovano mogli i morali upitati: je li taj Saša Mučnjak doista Saša Mučnjak, ili je on možda ipak – Aleksandar Mućak?

8. Posjet Vukovaru kao realizacija projekta izjednačavanja agresora i žrtve

U subotu 17. studenog 2018.g. predsjednik SDSS-a dr. Milorad Pupovac posjetio je Vukovar uoči obilježavanja dana kada su brojčano te oružjem i vojnom tehnikom nadmoćni JNA, lokalne srpske jedinice tzv. Teritorijalne obrane i srbijanske paravojne formacije nakon 87 dana herojskog otpora u apsolutno neravnopravnom odnosu snaga slomili obranu i okupirali Vukovar, odveli iz Bolnice 274 ranjenika civila i branitelja te ih 200 ubili na Ovčari, izvršili etničko čišćenje nesrpskog stanovništva te većinu među inim i djecu odveli u logore u Srbiju! Zamislite, logori za nedužne civile slični onim nacističkim ali krajem XX. stoljeća u srcu Europe, a dr. Milorad Pupovac ni jednog glasa ni riječi o tome, kao ni o sudbini 386 osoba iz samog Grada i ukupno 531 iz cijele Vukovarsko-srijemske županije koje državna birokracija cinično naziva – „nestalim". Ali zna i to stalno ponavlja da je prije vojne agresije na Vukovar ubijeno desetak Srba, i to je po njemu bilo razmjerno kao povod i opravdanje za pravu ratnu agresiju državne vojske, velikog dijela lokalnih Srba te srbijanskih paravojnih formacija na stanovništvo jednog grada među kojima je bilo i Srba pa i među braniteljima!U Vukovaru je dr. Milorad Pupovac spustio cvijeće u Dunav i položio vijenac na Memorijalnom groblju, kao izraz „suosjećanja kako za stradale građane Vukovara hrvatske nacionalnosti, tako za stradale građane Vukovara srpske nacionalnosti". Koliko je to „suosjećanje" iskreno a ta simetrija lažna može se zorno i valjano vidjeti te shvatiti iz podataka odnosno činjenicâ, da su u nesrpskom stanovništvu do sada popisana imena 2.249 ubijenih i poginulih i to bez tzv. „nestalih" , a u srpskom stanovništvu stotinjak ubijenih i poginulih! Doista, valjan i relevantan primjer za fakultetske udžbenike i izobrazbu studenata iz teme što nisu razmjernost, simetrija, etika, moral, suosjećanje, solidarnost, pravednost, humanost, ljudska časti, dostojanstvo i odgovornost; te što su nerazmjernost, nesimetrija, nemoral, bezdušnost, bešćutnost, nepravda, nehumanost, beščašće, manipulacija, izvrtanje činjenicâ te obmana i prijevara.Inače, njegova poduža izjava za medije determinirana je osobnim stupnjem evolucijskog razvitka odnosno ontogenezom koja je na mlađem kamenom dobu primjerenoj razini humaniteta i tome odgovarajućem kapacitetu za introspekciju, samokritičnost, osjećaje srama, odgovornosti i krivnje te empatije i solidarnosti; a već su višekratno viđeni te su stoga standardni i karakteristični miks javnosti dijelom dobro poznate, uvježbane i uhodane histrionsko-teatralne i kalimerovsko-tugaljive scenografije moralno-empatijski depriviranog psihipata, seoskog mudrijaša i spletkara i pančevačkog kursiste; te majstora izvještačenosti, licemjerja, prijetvornosti, srcedrapeljotinske patetike i kičaste melodrame kao da će upravo taj čas i tu pred novinarima i kamerama izdahnuti, jobovskog pseudomučeništva i prenemaganja na granici lažnih suza, spinova, logičkih manipulacija i zamjenâ tezâ, inverzijâ istine i laži, fake newsa, alternativnih istina, obmanâ, hinjene osjećajnosti, planski naučenih cezura i pseudogolgotskih poza, neizravnog cinizma, latentne agresije te parodije istine i čovječnosti. I iz čega je također očigledno i evidentno da je u Vukovar došao po uputi i u režiji premijera Andreja Plenkovića, s ciljem daljnje realizacije političkog projekta – izjednačavanja odgovornost i krivnje žrtve i agresora! A što je činjenično apsolutno neutemeljeno, nehumano, etički nedopustivo te s moralnog motrišta – perverzno. Inače, sâm posjet dr. Milorada Pupovca Vukovaru premijer Andrej Plenković ovako je komentirao: „Svi se trebaju pokloniti žrtvama Vukovara, a dobro je da predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ide u Vukovar". Samo, citiranoj izjavi ipak nešto nedostaje, jer premijer nije naveo i kada se s dr. Miloradom Pupovcem dogovorio i usuglasio o društvenoj „dobroti" njegova posjeta Vukovaru, u svrhu na događanjima i faktima neosnovanog te stoga iracionalnog i nećudorednog izjednačavanja odgovornosti i krivnje agresora i žrtve! No, kako se sve to i zašto uopće i može (do)ticati emocionalno, nacionalno, etički i moralno depriviranog i stoga nesenzibilnog predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj Andreja Plenkovića; kad je on istodobno dok su branitelji i stanovnici Vukovara žrtvovali svoje zdravlje i živote za obranu hrvatske slobode i prava na demokratsku i nacionalnu državu, zahvaljujući „prirođenoj" i društveno i politički precipitiranoj te zbog toga neizlječivoj kroničnoj kroatofobičnoj anemiji (Dg.: Anaemia croatophobica chr.) pravio diplomatsku karijeru u „Očenašekovom" Ministarstvu vanjskih poslova i njegovim veleposlanstvima u europskim metropolama!

Lovel Franić