Pupovac i Plenković dobro se
međusobno razumiju!
Milorad
Pupovac godinama je u središtu pozornosti medija, javnosti i društvenog
interesa svojim izjavama i tvrdnjama o političkoj i društvenoj neravnopravnosti
i ugroženosti srpske nacionalne manjine, osudama ksenofobnih, ustašoidnih i fašistoidnih
grafita i provokacija kao na primjer upravo ovih predizbornih (!) dana
montiranom šovinističkom transparentu u Kustošiji i morbidnom grafitu u
Čavoglavskoj (!?) ulici u Zagrebu, tradicionalnom političkom i društvenom primanju
za pravoslavni Božić, stalnim sudjelovanjem u državnom-vjerskom komemorativnom
obilježavanju obljetnicâ „Oluje" u Republici Srbiji, nazočnošću državnom posjetu
predsjednika Rusije Vladimira Putina
Republici Srbiji (standard.rs/2019/01/19/pet-utisaka-putinove-posete/, i tako
dalje.
Inače, Milorad Pupovac je predsjednik SDSS-a, dugo je bio i predsjednik Srpskog
narodnog vijeća, član je donedavne vladajuće koalicije HDZ-HNS-SDSS-M. Bandić 365
(prikrivena „mala-velika koalicija"), u
prošlom sazivu bio je saborski zastupnik i predsjednik Odbora za ljudska prava
i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga
sabora. Pa čime on to pak izaziva ne samo pozornost i zanimanje, nego i
frustracije, poniženje, osjećaj nemoći pa i latentnu agresiju velikog dijela
hrvatskoga društva?Sve to izaziva time što programirano i
planski svojim izjavama, postupcima, ponašanjem i provokacijama na tuzemnoj i
inozemnoj razini kontinuirano iritira, potcjenjuje, obezvrjeđuje, ponižava i
vrijeđa veliki dio hrvatskoga društva i naroda pa je tako u kontekstu nehumane
i tragično nerazmjerne primjene sile pri obuzdavanje i uhićenju delinkventa u
američkom gradu Minneapolisu izjavio sljedeće: „I mi Srbi u Hrvatskoj, i Hrvati
sve teže dišemo, poput onog Afroamerikanca zbog kojeg je ustala cijela Amerika
i pridružio joj se dobar dio svijeta, pa i mi iz Zagreba prije nekoliko dana.
Morat ćemo ustati protiv ovakvih poruka"! A „zaboravio" je na upravo navršenu
petu godinu od sabotaže svastikom na
travnjaku u Poljudu, za čije ideatore i nalogodavce svi znaju i fingiraju da to
ne znaju i čekaju da predsjednik Republike raspiše kviz o tome „Pogodi tko su
nalogodavci poljudske svastike".
U
tom pak njegovom programiranom psihološko-propagandnom djelovanju i
provokacijama posebno mjesto i ulogu ima
tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti, koje po svojoj uređivačkoj koncepciji
i politici kao da su nekadašnji vodeći komunistički dnevnik i ideološki malj
Borba a ne glasilo jedne nacionalne manjine. U demokratskim pak državama ta i takva glasila standardno imaju ulogu
promicanja i zaštite političkih, ekonomskih, društvenih i kulturnih potreba i
interesa nacionalnih manjina, a ne vođenje državne i međunarodne politike kao
što to kontinuirano svojom uređivačkom politikom rade Novosti!Od tjedna do tjedna svakoga petka programatski koncipirano i stilizirano objavljuju tekstualne
i slikovne provokacije, poluistine, neistine, fake news, paskvile, pamflete,
uvrjede itsl.; što po svojoj osnovnoj izobrazbi (ostalo je prošireno na
edukativno-operativnim „kursovima" i tečajevima odgovarajućih službi!) lingvist
dr. Milorad Pupovac cinično naziva – parodijom i satirom! I upravo zahvaljujući
toj i takvoj „satiri" , dr. Milorad Pupovac postao je jedna od
najnepopularnijih pa i najomraženijih javnih osoba u hrvatskoj javnosti i
društvu (što ne znači da je to isto i u javnosti i društvu u Hrvatskoj!).
1. Umjesto društvenih devijacija u fokusu dr. Milorad Pupovac!?
Gotovo sve
uskrate odnosno frustracije te jad i nevolje zbog društvene nepravde,
ponižavanja, šikaniranja, nepostojanja vladavine prava i stvarne trodiobe
vlasti; pravne, radne, i socijalne nesigurnosti, „vimpulšek(s)ovskog" pravosuđa,borgovskog ortačkog kapitalizma, „dogovornog" višestranačja,
karikaturalne demokracije, antitržišnog gospodarstva te posljedičnog stampeda
radnoaktivnog stanovništva u inozemstvo, dominantne uloge političke oligarhije
(i svojevrsne „vlade u sjeni" u vidu
neformalnog „Gremija" kojeg čine Budimir
Lončar, Franjo Gregurić, Vladimir Šeks,
Stjepan Mesić, Josip Manolić, Luka Bebić, Mate Granić, Branko Roglić i drugi u
užem i širem oligarhijskom političkom i financijskom krugu)) i „duboke države" u svim strateškim političkim,
gospodarskim, društvenim, kulturnim, medijskim i kadrovskim tijekovima i procesima;nepostojanja medijskog pluralizma i
slobode, programiranog institucionalnog psihološko-propagandnog
djelovanja režimskih medija i tzv.
„javne" televizije protiv demokratskih
stečevina i temeljnih sociokulturnih vrjednota i tradicije hrvatskoga društva i
naroda; redukcije prava na lokalnu
samoupravu donošenjem „Lex šerif" protivno europskim konvencijama, ograničavanja demokratskih prava i sloboda građana te primjena „soft" totalitarnih metoda
i postupaka u provođenju vlasti Vlade RH koja nema demokratskim standardima razmjeran
i primjeren izborni i politički legitimitet građana što znači da je režim i
tiranija a ne demokratska vlast, nedemokratskog izbornog zakonodavstva te istog
takvog izbornog sustava i procesa; tendencija autoritarne vlasti da promjenom
izbornog sustava omogući sebi ostanak na vlasti i bez demokratske političke
potpore birača odnosno bez demokratskim standardima razmjernog i primjerenog
izbornog legitimiteta, usvajanjem Istanbulske konvencije i uvođenjem rodne
ideologije, pristupanja Marakeškom sporazumu, masovnog gaženja ustavnih prava
građana na izravnu demokraciju protuzakonitom formalnopravnom opstrukcijom
referendumskih inicijativa, kršenje
Ustava RH potkopavanjem njegove najviše
vrjednote demokratskog višestranačkog sustava političkom korupcijom zastupnika tzv.
žetončića i mijenjanjem stranačkih klubova protivno političkoj volji birača
izraženoj glasovanjem na izborima čime se obezvrjeđuju rezultati izbora i
institut demokratskih izbora; zlouporabe
pravosuđa, represivnog aparata i tajnih službi; borba protiv lažnih vijesti totalitarnim
metodama zabrane, pravosudne, represije, gušenja slobode govora paleokomunističkom logikom „zaustavite
Reuters" i verbalnim deliktom, umjesto jedino djelotvornih i demokratskih mjera
a to su pluralizam, sloboda i nezavisni mediji; prijezira demokracije,
čovječnosti i ljudskih i građanskih prava i sloboda; klijentelizma, nepotizma, trgovine
utjecajem i posvemašnje korupcije; socijalne
bijede i siromaštva, nezaposlenosti, negativnog nataliteta i demografskog „dance
macabrea", depopulacije i ostale socijalne patologije do same anomije. Ponižavanjem institucija RH
odlukom Vlade da na predstojećem popisu stanovništva, popisivači za srpsku
nacionalnu manjinu moraju biti srpske nacionalnosti! Dok u Republici Srbiji
protivno davno potpisanom međudržavnom ugovoru hrvatska nacionalna manjina još
nema zajamčena mjesta u državnom i pokrajinskom parlamentu te predstavničkim
tijelima lokalne samouprave, pa je na upravo završenim izborima 21. lipnja
2020.g. ostala i bez tog jednog jedinog zastupnika u Narodnoj Skupštini Srbije!
Stoga je paradoksalno i na odgovarajućim činjenicama neutemeljeno što sve to najvećim dijelom ostaje izvan
vidokruga i fokusa pozornosti pauperiziranih,
poniženih i potlačenih hrvatskih građana i demokratske javnosti!
2. Kako i zašto je dr. M. Pupovac inkarniran u dežurnoga „krivca"?
Najvećim
dijelom dr. Milorad Pupovca bilo je moguće planski inkarnirati u dežurnog
društvenog „krivca" zbog nepostojanja pluralizma i slobode medija, te „soft"
totalitarnim državama i autoritarnim režimima prispodobivim masovnim
psihološko-propagandnim manipulacijama, obmanama i „alternativnim istinama"
odnosno lažima, te teoriji zavjere i imaginarnog neprijatelja kao modusa
operandi u razrješavanju političkih antagonizam i društvenih konflikata; prijeziru
ljudi, društva, demokracije i humanosti, te apoteozi tuge demokracije i rušenja
ustavne vrjednote kao što je to višestranačka parlamentarna demokracija tzv.
žetončićima i obezvređivanjem rezultata izbora, političke volje birača i
izbornog legitimiteta.Upravo zahvaljujući toj i takvoj autoritarnoj
i etatističko-birokratskoj tehnologiji provođenja vlasti režimaAndreja Plenkovića i „Gremija",
dr. Milorad Pupovac inkarniran je u dežurnog dnevnopolitičkog „krivca" za gotovo sve frustracije, poniženja i patnje hrvatskih
građana! Čime su animozitet, gađenje i agresija građana
odmaknuti od pravog i jedinog krivca a to su Vlada u Republici Hrvatskoj,
njezin predsjednik i „Gremij"; te (pre)usmjereni na simboličnog društvenog „grješnog
jarca" – dr. Milorada Pupovca. Što i jest primarni i glavni cilj te masovnopsihološke
i medijske manipulacije te obmane koju je kreirao i provodi autoritarni režim tiranina Andreja Plenkovića
i „Gremija"!
3. Koordinativna domaća i međunarodna strategija dr. Milorada
Pupovca
No, u
hrvatskome društvu, nažalost, još uvijek ne postoji „kritična masa" građana
koji dostatno poštuju svoju inteligenciju, zdrav razum, izobrazbom stečeno
znanje i iskustvo te imaju razvijeno
odgovarajuće samopoštovanje, pa da mogu vidjeti i shvatiti da je dr. Milorad
Pupovac kao simbolični društveni „grješni jarac" (tzv. „Pedro"); stvarno
projekt, program i izvedba Andreja Plenkovića i „Gremija" koji je Plenkovića i instalirao na vlast, te ga strateški instruira i upravlja zajedno s drugim
dnevnopolitičkim poslovođom ministrom represije „epidemiologom" Davorom
Božinovićem ! Domaća
i međunarodna politička i društvena taktika i strategija koje primjenjuje i provodi dr. Milorad Pupovac velikim su
dijelom planirani, koordinirani i sinkronizirani s premijerom Andrejom
Plenkovićem i „Gremijem" s jedne strane; te s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem s
druge strane! Dakle, trilaterala
Plenković-Pupovac-Vučić, s vrlo izglednimposrednim kolateralama prema Moskvi i Pekingu.A primjer i dokaz te i takve
trilaterale su i „paljenje hrvatske zastave u Narodnoj skupštini Srbije",
„zabrana ulaska u Hrvatsku ministru Aleksandru Vulinu", „provokativni govori
Šešeljeva sina Aleksandra na zasjedanjima Parlamentarne skupštine Vijeća
Europe"; i mnogi drugi režirani, međusobno
„uvezani" i sinkronizirani navodni „incidenti, provokacije i konflikti".Pa što bi to bez te i takve koordinativne taktike i strategije mogao i do
kada činiti dr. Milorad Pupovac, tj. da
ga ne potiče, programira te politički, financijski, medijski i logistički podupire
premijer Andrej Plenković, te i „Gremij" kao neformalni, paradržavni,
protuustavni i nelegitimni centar moći i vlasti „iz sjene" u Republici Hrvatskoj?
Logično je da bi mogao vrlo malo ili ništa od onoga što već mjesecima čini;
nego bi radio, ponašao se i djelovao onako i samo onako kako su to odredili
Ustav RH, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, te odgovarajući zakonski i podzakonski akti. A tko
bi od toga da u svom političkom, društvenom i javnom djelovanju dr. Milorad Pupovac
poštuje i provodi Ustav RH te odgovarajuće zakone i podzakonske akte, imao
najviše političke i društvene štete?Vjerojatno će čitatelji u prvi mah pomisliti –
pa sâm dr. Milorad Pupovac, ali će se ako se odluče za tu opciju - prevariti?
Ne dr. Milorad Pupovac, nego nitko drugi doliAndrej Plenković i njegova bez demokratskog izbornog legitimiteta Vlada! A kako i zašto? Pa zato i zbog toga što bi tek tada većina u
hrvatskoj javnost i među domoljubima mogla prepoznati i shvatiti kolosalnu manipulaciju, obmanu i
prijevaru kojom se prikriva pravi subjekt i glavni krivac za gotovo sve ili
veliku većinu političkih, društvenih, gospodarskih i socijalnih devijacija,
anomalija te i doslovno anomiju u Hrvatskoj; a društveno nezadovoljstvo,
animozitet i agresija se usmjeruju na pogrješnu
adresu tj. simboličnog društvenog „grješnog jarca" dr. Milorada Pupovca, te
posredno i spontano fenomenom „difuzije afekta" posve neopravdano, a na štetu i hrvatskog društva, naroda i države;
širi na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj!
4. Pupovac bez izbornog legitimiteta za opći politički mandat!
No, omraza
koja je velikim dijelom zahvaljujući upravo političkom projektu i politici
Andreja Plenkovića i „Gremija" stvorena u hrvatskome društvu prema članu
donedavno vladajuće koalicije dr. Miloradu Pupovcu, širi se neutemeljenim i
pogrješnim poistovjećivanjem neopravdano i nepravedno na cijelu srpsku
nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj, zbog toga što je navodno dr. Milorad
Pupovac njezin „izabranik" i vodeći
politički predstavnik. A to je na izbornim rezultatima neutemeljena
konstrukcija, mistifikacija i političko podmetanje, jer vrlo mali broj
hrvatskih državljana srpske nacionalnosti po posebnom biračkom pravu itri (!) preferencijska glasa na
izborima glasuje za manjinske izborne liste u XII. izbornoj jedinici. Na
prijevremenim izborima za 9. saziv Hrvatskoga sabora 11. rujna 2016.g. u popis
birača bilo je upisano 138.539 birača pripadnika srpske nacionalne manjine, a u
XII. izbornoj jedinici za nacionalne manjine glasovalo ih je 19.561 ili svega 14,12 posto. Dr. Milorad Pupovac dobio je 16.166
glasova što ne znači da iza toga
stoji i 16.166 pojedinaca birača/osobajer u XII. jedinici birači imaju po tri
preferencijska glasa, a tih 16.166
glasova pojedinaca birača te preferencijskih
glasova samo je 11,66 posto biračkog
tijela kojeg je činilo 138.539 birača. Tako da dr. Milorad Pupovac te njegova
politička stranka SDSS čak i u protektivnom kontekstu posebnog biračkog prava nemaju
niti najskromnijim demokratskim standardima razmjeran i primjeren izborni legitimitet i
političku potporu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj! No,
unatoč tome što se zastupnici nacionalnih manjina biraju po posebnom biračkom pravu, oni što bi
politički i ustavnopravno bilo razmjerno i logično, nemaju i isti takav tj. poseban politički mandat u parlamentu,
nego paradoksalno te politički i ustavnopravno nerazmjerno i nelogično u Saboru imaju – opći politički mandat! A
što je protivno najvišoj vrjednoti ustavnog poretka o jednakosti i
ravnopravnosti državljana iz članka 3., i jednakim pravima iz članka 14. Ustava
Republike Hrvatske. Iz posebnogbiračkog prava politički i ustavnopravno razmjerno i logično trebao bi te i može proizlaziti
samo i jedino isti takav tj. poseban politički mandat u parlamentu,
a nikako i nipošto – opći politički
mandat!Kada se tome doda i bitna činjenica da je
većina pripadnika srpske nacionalne manjine u proturječnim, vrlo osjetljivim,
neizvjesnim te složenim i teškim ratnim društvenim uvjetima ostala lojalna
svojoj domovini Hrvatskoj, a više od 10.000 ih je aktivno sudjelovalo u postrojbama Hrvatske vojske u Domovinskom
obrambenom i osloboditeljskom ratu, moralo bi biti čak i onima u hrvatskome
društvu koji previše ne drže do vlastite inteligencije, zdravog razuma, znanja
i samopoštovanja; da je na izbornim i političkim činjenicama neutemeljeno te
stoga krajnje iracionalno, nerazumno, kontraproduktivno i štetno saborskog
zastupnika bez demokratskim standardima primjerenog izbornog legitimiteta i političke potpore
srpske nacionalne manjine – dr. Milorada Pupovca, na bilo kakav način i u bilo
kojem vidu poistovjećivati odnosno identificirati s tom istom srpskom
nacionalnom manjinom!
5. Plenkovićev legitimitet neprimjeren demokratskim standardima
No, dr.
Milorad Pupovac nije i jedini političar bez demokratskim standardima razmjernog
i primjerenog izbornog legitimiteta, jer njegov koalicijski partner i suradnik
te donedavni predsjednik Vlade RH Andrej Plenković ima također takav ali
višestruki demokratski deficit! Na prijevremenim izborima za 9. saziv Hrvatskog
sabora koji su održani 11. rujna 2016.g., u birački popis bilo je upisano
ukupno 3.799.609 birača i oni tvore biračko tijelo. HDZ-ove izborne liste s HRAST-om
kao koalicijskim partnerom u IX. i HDS-om u X. izbornoj jedinici, u svih
jedanaest izbornih jedinica dobile su zajedno ukupno 682.687 glasova birača što
je samo 18,00 posto biračkoga tijela i to znači da je tek svaki šesti birač od ukupne brojke koliko ih je bilo upisano u
popis birača glasovao za HDZ-ove izborne liste!A izborni legitimitet koji se
mjeri sa samo 18,00 glasova biračkoga tijeladoista je svjetlosnu godinudaleko od izbornoga legitimiteta razmjernog i primjerenog demokratskim
standardima, koji i kakav daje demokratsko političko pravo na obnašanje vlasti.
A vlast koja nema demokratskim standardima razmjeran i primjeren izborni
legitimitet je – tiranija!Ali, to nije i sve glede izbornoga legitimiteta primjerenog demokratskim
standardima, jer Andrej Plenković nema izborni legitimitet razmjeran i
primjeren demokratskim standardima ni u svoj stranci HDZ-u, što znači da ima
dvostruki demokratski deficit glede izbornoga legitimiteta. Naime, 17. srpnja
2016.g. održani su tzv. „izbori" a stvarno tek puko glasovanje za predsjednika
HDZ-a jer su bili nekompetitivni i stoga apsolutno nedemokratski jer Andrej
Plenković kao u najboljim vremenima realnog socijalizma nije imao
protukandidata! HDZ je tada imao 208.277 članova koji po dobro poznatoj
totalitarnoj matrici, nisu imali slobodu odnosno mogućnost biranja jer je
istaknut samo jedan kandidat. No, unatoč tome što nije imao protukandidata
Andrej Plenković dobio je samo 97.823 glasa članova HDZ-a ili tek 46,96 posto,
što znači da je svoj glas odnosno političko povjerenje i potporu Andreju
Plenkoviću kao predsjedniku Stranke dalo manje od 5o posto odnosno manje od
polovice od ukupne brojke članova HDZ-a! Dakle,Andrej Plenković opet bez izbornoga legitimiteta razmjernog i
primjerenog demokratskim standardima, samo ovdje na razini političke stranke
tj. HDZ-a. No, isto se ponovilo ali u još drastičnijoj
mjeri na izborima za predsjednika HDZ-a koji su održani 15. ožujka 2020.
godine. Na biračkim mjestima bilo je upisano 210.384 članova s pravom biranja,
od kojih je glasovalo samo 74.102 ili tek 35,22 posto. Za Andreja Plenkovića
glasovalo je 57.672 ili 27,22 posto, što znači tek nešto malo više od jedne
četvrtine (1/4) svih upisanih s pravom biranja! Oligarhijski mediji su obmanuli javnost fake
newsom o „velikoj, nadmoćnoj i uvjerljivoj" pobjedi Plenkovića i njegova tima,
usprkos tome što i već elementarni zdrav razum ukazuje na vrišteću neprijepornu
činjenicu da onaj za koga aktivno ili pasivno neizlaskom na izbore nije
glasovalo čak enormnih 136.282 ili 73,78 posto upisanih s pravom biranja, nema izborni legitimitet
odnosno političku potporu razmjernu niti minimalnim demokratskim standardima!
No, to je politički i društveno prihvatljivo, ali samo u aktualnom političkom
poretku fasadne demokracije odnosno autoritarizma.
6. „Napad" na Dolcu na dr. Milorada Pupovca
Programirano
institucionalno stvaranje u društvu ozračja netrpeljivosti, omraze i latentne agresije prema dr. Miloradu Pupovcu
kao tzv. vodećem političaru srpske nacionalne manjine i navodno isključivom inspiratorui autoru estetski neukusne, uvrjedljive i provokativne „satire" u tjedniku Novosti,
kao i periodičnoj publikaciji Bilten Srpskog
narodnog vijeća o „raspomamljenom nacionalizmu, kleronacionalizmu, šovinizmu, ksenofobiji,
katolibanima, ustašofiliji, ustašluku,
fašizmu, klerofašizmu i ekstremnoj desnici" u Republici Hrvatskoj a sve po lako
prepoznatljivim metodama i postupcima psihološko-propagandnog djelovanja i
„rata"; kulminiralo je u petak 28. rujna
2018.g. na središnjoj zagrebačkoj
tržnici Dolac gdje je Saša Mučnjak gađao i pogodio dr. Milorada Pupovca kriškom
limuna i ostatcima nekonzumiranih gavuna!(Nadamo se da ih je „atentator" platio ugostitelju, ili ih je možda
platio naručitelj i organizator
„atentata"?) .Svatko tko poštuje vlastitu inteligenciju,
zdrav razum te znanje i iskustvo, može i mora prepoznati društveni kontekst i trenutak
odnosno „tajming" tog incidenta, činjenicu da se dogodio u vremenu pripremanja
humanitarnog skupa empatije, potpore i solidarnosti sa žrtvama ratne agresije
na grad Vukovar; štrajkova i ugrožene egzistencije radnikâ u brodogradilištima „Uljanik „ i „3. maj";
„repova" afere Agrokor, Lex Agrokor i grupe „Borg", zataškavanja stvarne afere „hot-mail"
izmišljanjem i podmetanjem navodne „afere sms"; suprotno izbornim obećanjima scenarij zatvaranje
rafinerije nafte u Sisku; u tijeku još jednog u nizu bakarićevskih „demokratskocentralističkih" diferencijacija, huškačkih harangi, linčeva i obračuna
latentno čak i fizički agresivnog „malog
Kardelja" Andreja Plenkovića sa stranačkim političkim neistomišljenicima
(„neprijateljima") u HDZ-u, ovaj put sa zamjenikom predsjednika Milijanom
Brkićem, diskreditiranje ministra u javnostilažnim fotografijama kompromitirajućeg sadržaja; potkopavanja vrjednote
Ustava RH demokratskog višestranačkog sustava od strane zastupnikâ lukrativnih tzv. žetončića te Vlade RH i vodstva HDZ-a koji ih prikriveno u tome
potiču i nepoduzimanjem DORH-a odgovarajućih zakonskih sankcija omogućuju
masovno koruptivno mijenjanje klubova zastupnika te poništavanje rezultata
izbora i na njima glasovanjem izražene političke volje biračâ; smjenjivanje čak
15 ministara u Vladi RH nakon orkestriranogi dirigiranog linča medija zbog imovinsko-pravnih propusta i „delikata"
od kojih svi datiraju iz vremena prije (!) nego što ih je osobno Andrej
Plenković predložio Saboru kao kandidate
za ministre, netolerancije spram opozicije prema kojoj je odnos tipično
totalitaran kao prema državnim neprijateljima, nesnošljivost prema drugom i
drukčijem mišljenju koja se u nedostatku valjanih argumenata narcistički
bijesno očituje „punokrvno" primitivnim,
huliganskim, bahatim, prijetećim, arogantnim, agresivnim i ciničnim potcjenjivanjem,
obezvrjeđivanjem i ponižavanjem oponenata
u Saboru, te uz dirigiranu potporu režimskih medija (a opozicijskih i nema) i
na javnoj sceni!Umjesto
da izvršna vlast poštuje i za svoj rad i
njegove rezultate polaže račune zastupnicima kao izabranim predstavnicima
naroda u parlamentu, ona ih protuustavno,
nelegalno i nelegitimno zastrašuje, ušutkava i opstruira u izvršavanju njihovih
ustavom i izbornim legitimitetom zajamčenih prava i obveza da u najvišem državnom
predstavničkom tijelu zastupaju potrebe i interese izvornog nositelja vlasti u
Republici Hrvatskoj – hrvatskog političkog naroda! (članak 1. stavci 1 i 2 Ustava RH) Na vanjskopolitičkom planu i dalje u
kontinuitetu dominiraju makron-merkeličina transverzala, Gazprom-PPD te „put svile"; opstrukcija političke
Inicijative tri mora, takva „potpora" na predsjedničkim izborima Kolindi Grabar
Kitarović koja je na Pantovčak dovela proruskog kandidata Zorana Milanovića, a
koji ovih dana navodno zbog tehničkog „kvara" na zrakoplovu ne može otputovati
na vojnu paradu u Moskvi, dvostruke paralelne igre po modelu „false flag
operation" obmanjivanja te prijevare Sjedinjenih Američkih Država oko
plutajućeg LNG terminala i kupnje bojnih zrakoplova, gdje se na pregovaračkoj i
formalnopravnoj razini glumi odnosno fingira
kao da se terminal doista želi izgraditi a zrakoplovi kupiti, dok se istodobno s druge strane nizom krupnih i
dugoročnih trgovinskih i investicijskih poslova
i financijskih transakcija s Rusijom i Kinom, uvozom sofisticirane informatičke
tehnologije, kineske su kompanije dobila izgradnju Pelješkog mosta i spremnika
za LNG-terminal, ruske banke su preuzele Agrokor, Pevex itd., otvorenim
svrstavanjem u mnogim međunarodnim odnosima, sporazumima i pitanjima suprotno
od SAD i tome slično; na taj perfidan i neizravan način faktički iznudilo i
prisililo SAD da zbog potencijalne industrijske špijunaže, vojnosigurnosnih
razloga kao i te i takve gotovo da se bi
se moglo reći u cjelini „antiameričke" međunarodne
političke strategije Vlade predsjednika Andreja Plenkovića i „Gremija", istina
uvijeno za takve slučajeve u standardne i dobro poznate diplomatske fraze i
„oblande", moraju zabraniti Izraelu da „zakaparane" bojne zrakoplove proda
Republici Hrvatskoj! Što sve to jasno i
valjano potvrđuje i komentar samog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da
„Hrvatska zbog toga nema nikakve štete", što je logično i očekivano u kontekstu
činjenice da premijer Andrej Plenković i
„Gremij" koji „iz sjene" vlada Hrvatskom drže a takvu politiku stvarno i vode
da su za Hrvatsku samo i jedino štetni
iskreno savezništvo i politička, gospodarska, energetska, vojna, sigurnosna te
ina suradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama!
Znajući za edukativno leglo i komunikološku
„školu" iz koje dolazi Andrej Plenković kao apologet Kardeljeva „pluralizma
samoupravnih interesa", njegovu marksističku
inspiraciju, vokabular, temu i teze njegove
brošure s naslovom „Sredstva masovne komunikacije" koja je publicirana u SFR Jugoslaviji 1989.g., te mu političku karijeru,
mentore, metode i praksu; osnovano se može pretpostaviti da u krug onih kojima
u tom trenutku politički apsolutno
odgovara i koristi „napad" i javno poniženje društvenog „grješnog jarca"
saborskog zastupnika dr. Milorada Pupovca, nedvojbeno te sigurno spada i sâm premijer
Andrej Plenković! Tim više jer su režimski mediji (a drugih u karikaturalnoj
demokraciji kao što je ova u Hrvatskoj i – nema!), taj u stvarno demokratskim
državama čin i izraz prosvjednog demokratskog folklora uobičajen i prihvaćen
kao način izražavanja političkog nezadovoljstva slobodnih i demokratskom te
pravnom državom zaštićenih građana od ucjena, pritisaka, straha i represije;
odmah i unaprijed kvalificiran, ozloglašen i osuđen kao „nacionalistički i
šovinistički napad na Srbina", a ne kao
što to on dijelom stvarno i jest, estetski neukusan prosvjedni čin protiv javne
osobe, političara, saborskog zastupnika i predsjednika Odbora za ljudska prava
i prava nacionalnih manjina te štoviše člana vladajuće koalicije dr. Milorada Pupovca, od čijeg glasa u parlamentu izravno ovisi čak i sâm opstanak Vlade u
Republici Hrvatskoj! Sad možete zamisliti u kojim „strahotnim" društvenim dimenzijama
je ruban, „teško diše", efemeran, ostarciran, nevažan i nemoćan dr. Milorad
Pupovac; kada ima političku poziciju i moć da u parlamentu može srušiti vladu
jedne države i izazvati prijevremene izbore!Osim toga ali ne i manje važno, u dirigiranim
medijima a takvi su svi mainstream a opozicijskih uopće i nema (!), nigdje nije
ni spomenuto da se hrvatska javnost, društvo a neizravno i veći dio naroda,
planski i programirano kontinuirano mjesecima frustrira, ponižava, ozloglašava
i stigmatizira političkim govorom, postupcima i ponašanjem dr. Milorada Pupovca
te provokacijama tjednika Novosti. Kao da seinstitucionalno i sustavno željelo artikulirati politički kontekst te društveno
i psihološko ozračje, koje će potaknuti i izazvati takav ili sličan prosvjedni
čin ili planski pripremljen te fingiran incident! A koji će onda medijski i
psihološki biti manipuliran, usmjeren i zloupotrijebljen na način i s ciljem,
kako je to institucionalno planirano i učinjeno
s „napadom na Srbina"; a ne i na javnu osobu, političara, saborskog zastupnika
i člana vladajuće koalicije – dr. Milorada Pupovca!
7.Tko je i čiji je Saša Mučnjak?
Na kraju
ostaje i pitanje na koje treba pokušati i odgovoriti: tko je, što je i čiji je
Saša Mučnjak; koji se kriškom limuna i
ostatcima nekonzumiranih gavuna nabacio na dr. Milorada Pupovca, i time dao
razlog i povod za monstruoznu huškačku medijsku kampanju i demonizaciju
hrvatskoga društva i naroda takvih dimenzija koje su apsolutno nerazmjerne
povodu, kao da je „napad" kriškom limuna i ostatcima gavuna gotovo jednak zločinu
političkog atentata ranjavanja i ubojstva Stjepana Radića i ostalih HSS-ovih
zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu 20. „juna" 1928. godine! Za
počinitelja „napada" odnosno izgrednika jer to u demokratskoj državi može biti
te doista i jest samo i jedino politički prosvjedni čin ili izgred, javnost je
brzo saznala jer se on sâm prijavio policiji! Ubrzo je potom dao i javno
obrazloženje motiva svog čina na Dolcu, za koje se može steći i dojam da je na
intelektualnoj razini osobe blaže ometene u intelektualnom razvitku, ali i da djelomice
estetski i literarno korespondira sa „satirom" (ili satarom?) kojom dr. Milorad
Pupovac mjesecima obdaruje hrvatsko društvo!?Dakle,
motiv i poticaj za bacanje kriške limuna i ostataka nekonzumiranih gavuna bio
je (pra)davni događaj od prije desetak i više godina, kada se dr. Milorad
Pupovac tada djevojci a danas supruzi Saše
Mučnjaka „uvaljivao" na terasi nekog kafića! Slučajni (ili „slučajni"?) susret
s „udvaračem" na Dolcu pobudio je sjećanje na (pra)davno nedolično ponašanje znatno
starijeg muškarca, probudio povrijeđenu čast supruga koji tada kako se to iz obrazloženja
može shvatiti današnju suprugu uopće nije ni poznavao (!), te je iz toga
slijedila autohtona osobna odnosno individualna prosvjedna akcija zaštite
ženske časti i dostojanstva činom bacanja kriške limuna i ostataka nekonzumiranih gavuna u (pra)davno nametljivog „matorog" udvarača!
Uvjerljivo i vjerodostojno (kao da je od Andreja Plenkovića!), a što tako
formulirano i može biti u vrlo širokom rasponu, a obrnuto razmjerno kvocijentu
inteligencije čitatelja. No, da bi se u to obrazloženje motiva
nabacivanja kriškom limuna i ostatcima nekonzumiranih gavuna kao samo i
isključivo „osobnog" prosvjednog čina i
akcije moglo i (po)vjerovati, potrebni su i još neki podatci iz životopisa njegova autora Saše Mučnjaka. Kao na primjer,
što je i gdje radio te od kojih prihoda
je živio nakon povratka iz SAD-a u Hrvatsku i Zagreb? Gdje i kod koga je
zaposlen posljednje tri-četiri godine, tko mu daje plaću, u kojoj je banci
tekući račun na koji mu se uplaćuje plaća, je li plaća redovita i ukupni
prihodi dostatni za život obitelji na barem prosječnom životnom standardu? Je
li nakon svega spoznao i shvatio, da navedenim činom na Dolcu nije učinio uslugu hrvatskome društvu,
kulturi, narodu i državi? Misli li da bi
se zbog toga trebao javno i ispričati? Pitanja su to na koji bi svaki
pristojan i domoljuban čovjek morao odgovoriti, nakon neprocjenjive štete koju
je navodno „osobnim razlozima" motiviranim
činom nanio hrvatskom društvu, kulturi, narodu i državi! U protivnom, u tom
istom društvu, kulturi, narodu i državi; moglo bi se i moralo naći savjesnih,
odgovornih, etičnih i domoljubnih pojedinaca koji bi se osnovano mogli i morali
upitati: je li taj Saša Mučnjak doista Saša Mučnjak, ili je on možda ipak – Aleksandar Mućak?
8. Posjet
Vukovaru kao realizacija projekta izjednačavanja agresora i žrtve
U subotu 17. studenog 2018.g. predsjednik SDSS-a dr. Milorad Pupovac posjetio je Vukovar uoči
obilježavanja dana kada su brojčano te oružjem i vojnom tehnikom nadmoćni JNA,
lokalne srpske jedinice tzv. Teritorijalne obrane i srbijanske paravojne formacije nakon 87 dana herojskog otpora u
apsolutno neravnopravnom odnosu snaga slomili obranu i okupirali Vukovar, odveli
iz Bolnice 274 ranjenika civila i branitelja te ih 200 ubili na Ovčari,
izvršili etničko čišćenje nesrpskog stanovništva te većinu među inim i djecu
odveli u logore u Srbiju! Zamislite, logori za nedužne civile slični onim
nacističkim ali krajem XX. stoljeća u srcu Europe, a dr. Milorad Pupovac ni
jednog glasa ni riječi o tome, kao ni o sudbini 386 osoba iz samog Grada i ukupno
531 iz cijele Vukovarsko-srijemske županije koje državna birokracija cinično
naziva – „nestalim". Ali zna i to stalno ponavlja da je prije vojne agresije na
Vukovar ubijeno desetak Srba, i to je po njemu bilo razmjerno kao povod i opravdanje za pravu ratnu agresiju državne
vojske, velikog dijela lokalnih Srba te srbijanskih paravojnih formacija na
stanovništvo jednog grada među kojima je bilo i Srba pa i među braniteljima!U Vukovaru je dr. Milorad Pupovac spustio
cvijeće u Dunav i položio vijenac na Memorijalnom groblju, kao izraz
„suosjećanja kako za stradale građane Vukovara hrvatske nacionalnosti, tako za
stradale građane Vukovara srpske nacionalnosti". Koliko je to „suosjećanje"
iskreno a ta simetrija lažna može se zorno
i valjano vidjeti te shvatiti iz podataka odnosno činjenicâ, da su u nesrpskom
stanovništvu do sada popisana imena
2.249 ubijenih i poginulih i to bez tzv. „nestalih" , a u srpskom stanovništvu
stotinjak ubijenih i poginulih! Doista,
valjan i relevantan primjer za fakultetske udžbenike i izobrazbu studenata iz teme
što nisu razmjernost, simetrija, etika, moral, suosjećanje, solidarnost,
pravednost, humanost, ljudska časti, dostojanstvo i odgovornost; te što su
nerazmjernost, nesimetrija, nemoral, bezdušnost, bešćutnost, nepravda,
nehumanost, beščašće, manipulacija,
izvrtanje činjenicâ te obmana i prijevara.Inače, njegova poduža izjava za medije determinirana
je osobnim stupnjem evolucijskog razvitka odnosno ontogenezom koja je na mlađem
kamenom dobu primjerenoj razini humaniteta i tome odgovarajućem kapacitetu za introspekciju, samokritičnost,
osjećaje srama, odgovornosti i krivnje te empatije i solidarnosti; a već su višekratno viđeni te su stoga standardni
i karakteristični miks javnosti dijelom dobro poznate, uvježbane i uhodane histrionsko-teatralne i
kalimerovsko-tugaljive scenografije moralno-empatijski depriviranog psihipata,
seoskog mudrijaša i spletkara i pančevačkog kursiste; te majstora izvještačenosti,
licemjerja, prijetvornosti, srcedrapeljotinske patetike i kičaste melodrame kao da će upravo
taj čas i tu pred novinarima i kamerama izdahnuti, jobovskog pseudomučeništva i
prenemaganja na granici lažnih suza, spinova, logičkih manipulacija i zamjenâ
tezâ, inverzijâ istine i laži, fake
newsa, alternativnih istina, obmanâ, hinjene osjećajnosti, planski naučenih cezura
i pseudogolgotskih poza, neizravnog cinizma, latentne agresije te parodije istine
i čovječnosti. I iz čega je također očigledno i evidentno da je u Vukovar došao
po uputi i u režiji premijera Andreja Plenkovića, s ciljem daljnje realizacije
političkog projekta – izjednačavanja odgovornost i krivnje žrtve i agresora! A
što je činjenično apsolutno neutemeljeno, nehumano, etički nedopustivo te s
moralnog motrišta – perverzno. Inače,
sâm posjet dr. Milorada Pupovca Vukovaru premijer Andrej Plenković ovako je
komentirao: „Svi se trebaju pokloniti žrtvama Vukovara, a dobro je da
predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ide u Vukovar". Samo, citiranoj izjavi ipak
nešto nedostaje, jer premijer nije naveo i kada se s dr. Miloradom Pupovcem
dogovorio i usuglasio o društvenoj „dobroti" njegova posjeta Vukovaru, u svrhu
na događanjima i faktima neosnovanog te
stoga iracionalnog i nećudorednog izjednačavanja odgovornosti i krivnje
agresora i žrtve! No, kako se sve
to i zašto uopće i može (do)ticati emocionalno, nacionalno, etički i moralno
depriviranog i stoga nesenzibilnog predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj
Andreja Plenkovića; kad je on istodobno
dok su branitelji i stanovnici Vukovara
žrtvovali svoje zdravlje i živote za obranu hrvatske slobode i prava na demokratsku
i nacionalnu državu, zahvaljujući „prirođenoj" i društveno i politički precipitiranoj
te zbog toga neizlječivoj kroničnoj kroatofobičnoj anemiji (Dg.: Anaemia
croatophobica chr.) pravio diplomatsku karijeru u „Očenašekovom" Ministarstvu
vanjskih poslova i njegovim veleposlanstvima u europskim metropolama!
Lovel Franić