Priopćenje
Središta Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama
u BiH povodom Dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima
Spomendan na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima,
kojeg obilježavamo svake godine 23. kolovoza, je Dan sijećanja na desetke
milijuna ljudskih žrtava čiji su životi, zbog izopačenih totalitarnih
ideologija nacional-socijalizma, fašizma i komunizma te njihovih sumanutih
ciljeva, naprasno prekinuti. Sve tri zločinačke ideologije su krajnjom apsolutističkim
vladavinom, nasilnim održavanjem na vlasti i brutalnim odnosom spram
neistomišljenika kršile temeljna ljudska
prava i slobode.
Parlamentarna skupština Vijeća Europe, pa tako i čitav
moderni svijet odlučno su osudila teška kršenja ljudskih prava i zločine
počinjene u ime totalitarnih režimima, te izrazila suosjećanje, razumijevanje i
priznanje žrtvama tih zločina, jer žrtve koje su još žive, ili obitelji stradalih
žrtava zaslužuju suosjećanje, razumjevanije i priznanje njihovih patnji.
Dostojno i civilizirano obilježavanje ovog dana je najmanja
satisfakcija koja se mogla učiniti, te na ovaj način Europski parlament, pa
tako i Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina, potiču na promišljanje
osjetljivih i kompleksnih pitanja naše prošlosti kako bi slijedeće generacije mogle iz nje
učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih ljudskih
i nacionalnih prava.
Republika Hrvatska kao članica EU, a BiH kao kandidat za
EU, donijele su niz zakonskih akata i
deklaracija usklađenih sa Rezolucijama Vijeća Europe, i to Rezoluciji 1096 o
„Mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima"
Rezoluciji 1481 o „Neophodnosti međunarodne osude zločina totalitarnih
komunističkih režima", te Rezoluciji o „Europskoj savjesti i totalitarizmu",
ali opet nedovoljno primijenjenih u praksi, što znači da se trebamo konkretnije
suočiti s posljedicama prošlosti i riješiti se svih zaostavština totalitarnih
režima, poglavito komunističkog čiji je odlazak s vlasti doveo do cijelog niza ratova. Takvi primjeri,
odnosno ostaci nekadašnjeg komunističkog sustava, su očigledni u nekim nazivima
ulica i trgova koje još uvijek nose imena osoba i institucija iz nekadašnjeg
komunističkog sustava.
Bez obzira što ne postoji opće nacionalno, niti
međunacionalno, suglasje o prošlosti, kao što uostalom ne postoji niti o
sadašnjosti ili budućnosti, odnos prema žrtvi je opće civilizacijska stečevina
iz koje proizlaze i određena javne, znanstvene pa i političke ocjene. Upravo
zbog tih opće civilizacijskih vrijednosti, ali i budućnosti, dužni smo sačiniti
poimenične popise žrtava totalitarnih sustava, stvarajući tako preduvjet za
vračanje osobnog digniteta žrtvi i ostvarivanja zajamčenog prava na
dostojanstven pokop, odnosno na „posljednji počinak".
Stoga, ovim putem pozivamo vladajuće strukture da donesu, i
osiguraju sustavno provođenje, pravnihakata neophodnih za okretanju prema budućnosti. Upravo onako kako to
traži Europski parlament i ostale institucije Europske unije. Više je nego jasno kako se još nismo
suočili s ostacima komunističkog totalitarnog sustava te kao posljedicu imamo
čitav spektar izvrnutih procesa zbog čega smo još uvijek „tranzicijske zemlje u
čekaonici".
Osloboditi kulturu sjećanja od ukorijenjena straha,
osloboditi istinu od okova režirane partijske povijesti i napokon demontirati
naslijeđe totalitarizma, te otvoriti arhive i omogućiti povjesničarima pristup
svim izvorima, kako bi njihovi rezultati ostavili za sobom odgovorne znanstvene
prosudbe koje će u budućnosti biti uvrštene u obrazovni sustav, trebale bi biti
prioritet svakog, pa tako i ovoga, demokratskog društva.
predsjednica SHSK
Anita Martinac