Obnova spaljene drvene kapele u Smoljancu posvećene Ivanu Krstitelju
Tel. i fax.:053/774-088
Nadmorska visina: 636 m.
1895. osnovano je "Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera", koje je sebi postavilo zadatak na Plitvicama sagraditi crkvu. Na čelu Odbora bio je zagrebački nadbiskup Juraj Posilović. Godine 1896. slavljena je na Plitvicama glagoljska misa u improviziranoj kapelici, a služio ju je korenički župnik Pero Mažuranić. Naredne godine napravljena je privremena kapelica kraj samog hotela u kojoj će poslije korenički župnici u određene nedjelje i blagdane obavljati službu Božju. Novi upravitelj župe Stjepan Petovar javlja u biskupiju 1907. da su nedaleko od katoličke kapelice BDM 24. lipnja blagoslovili „grkoistočnjaci" mjesto gdje će biti njihova crkva.
Herman Bolle napravio je projekt nove katoličke crkve, a do 1910. sakupilo se i nešto novca te slika i raspelo koji su se čuvali u drežničkoj crkvi, a izgorjeli su u Slunju zajedno s crkvom u Domovinskom ratu. Prvi svjetski rat je prekinuo ta nastojanja, a sredinom dvadesetih godina obnovilo se zanimanje za izgradnju crkve. Biskup Viktor Burić 1939. je raspisao sabirnu akciju za izgradnju crkve BDM na Plitvicama kao spomen-crkve povodom 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata. Skori rat prekinuo je i tu akciju. Nakon Drugog svjetskog rata nije bilo inicijative za gradnju crkve na Plitvicama, jer to "narodu" nije bilo potrebno.
Nakon Domovinskog rata osnovana je 2002. godine župa Plitvice koja obuhvaća naselja: Mukinja, Jezerce, Prijeboj, Poljanak, Smoljanac i Rastovača. Sjedište župe je u naselju Mukinje, gdje se treba izgraditi crkva.
Crkva u Priboju koji je prije pripadao Koreničkoj župi svečano je otvorena na blagdan sv. Nikole 1849., kada je ujedno blagoslovljeno i novo groblje. Župnik je naizmjenice nedjeljno misio u Korenici i Priboju, a povremeno i na Plitvicama. Crkva je porušena u Drugom svjetskom ratu. Katolici koji su se vratili u Priboj, platili su svoju lakovjernost glavom. To je bio jedini katolički sakralni znak na širokom području. Župnik Josip Bogović pokušao je obnoviti pribojsku crkvu koreničke vlasti nisu ni 1985. htjele ni čuti o obnovi pribojske crkve. U nedavnom ratu zidine crkve su dodatno devastirane.
Smoljanac je do 2002. pripadao župi Drežnik Grad. Simpatičnu drvenu kapelu sv. Ivana Krstitelja u Smoljancu Srbi su, zajedno sa svim kućama, spalili 4.12.1991.
Novosagrađena Crkva u Vagancu, stara spaljena u srpskoj agresiji
Nema župne kuće (spaljena 1991.)
Upravlja: vlč. Mile šAJFAR iz Drežnik-Grada
Nadmorska visina: 367 m
Nastanak vaganačke župe vezan je uz konac 18. stoljeća. Nakon Svištovskog mira 1791. vojna vlast je naselila 66 obitelji u Vaganac. Nekako do 1810. sagrađena je i župna crkva Uzvišenja sv. Križa. Prema šemetizmu iz 1885. župa Vaganac broji 1.630 duša (uključujući sela Rešetar, Željavu i L. Petrovo Selo). Prvi poznati župnik je Petar Banić (oko 1836.) a zadnji Alojz Stantić (1943). Od 1945. godine župom upravljaju župnici iz Drežnika.
Župa je 1915. brojila 1.889 katolika. U Drugom svjetskom ratu je desetkovana. Novu crkvu gradio je 1961-3. župnik Vladimir Pezelj. God 1965. počela je gradnja župnog stana. Oko 600 katolika župa broji 1974., a prema popisu iz 1991. svega oko 450 stalnih stanovnika. U listopadu 1991. Srpske postrojbe su razorili mjesto, svaku kuću i crkvu, te pobili stare osobe koje su zatekli u selu. Nakon povratka 1995. mjesto je obnovljeno. Vratilo se kojih 200 stanovnika, uglavnom starijih osoba. Uz crkvu je bio mali župni stan, koji je sada nepopravljiv. Prijepisi matica do 1950. nađeni su u slunjskom skloništu, a ostalo u jednom četničkom rovu kod Korenice. Na Križevo 2002. biskup je blagoslovio novoizgrađenu crkvu.
Statistički podaci župe za 2003.: 216 katolika, (stanovnika: 276), 84 obitelji, 0 krštenja, 4 umrli, 2 prvopričesnika, 0 vjenčanja, 6 krizmanika, 22 djece 1-8. razreda.