Nadbiskup Nikola Eterović blagoslivlja spomenik blaženoj Katarini Kosača(Foto: Likaplus/P.A.)Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478, godine u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu, a njezine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebice priznate, kad je proglašena blaženom.
Pogledajte i video sa slavlja u Korenici!
Korenica- Danas je bio svečan dan u Korenici za naseljene Hrvate i sve župljane župe sv.Jurja u Korenici. Naime, otkriven je spomenik posljednjoj "bosanskoj kraljici" koja je svojedobno morala bježati iz Bosne i Hecegovine pred naletom turskih osvajača. Ona simbolizira patnju i stradanje i današnjih Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji su pred strašnim ratom našli utočište u Korenici -u Hrvatskoj. Svečano je bilo na sv. misi koju je predvodio nadbiskup Nikola Eterović,nadbiskup u Rimu, koji ujedno i tajnik Biskupske konferencije za cijelu Crkvu, zajedno s Gospićko-senjskim biskupom dr. Milom Bogovićem i desetak svećenika. Na početku mise sve nazočne je pozdravio korenički župnik Stjepan Zeba i izrazio radost i dobrodošlicu svima, a posebno dolaskom nadbiskupa Nikole Eterović. Nadbiskup Nikola Eterović u propovijedi je istaknuo povijesne činjenice iz života blažene Katarine Kosače. Nakon sv. mise kod spomenika je kratak zahvalni govor održao i načelnik Općine Plitvička Jezera g.Ivica Kukuruzović, koji je zajedno s još jednom djevojkom otkrio spomenik Katarini Kosači unutar župskog dvorišta. Nadbiskup Nikola Eterović je blagoslovio spomenik, koji je djelo ruku kipara Josipa Cvrtile. Nakon otkrivanja spomenika župnik Stjepan Zeba pozvao je sve nazočne vjernike da proslave ovaj veliki dan u dvorani zajedno sa KUD-om "Katarina Kotromanić" iz Donjeg Lapca, KUD-om iz Rugvice i KUD-om iz Gospića.
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić je žena bosanskog kralja Stjepana Tomaša. U narodu se tradicionalno naziva posljednjom bosanskom kraljicom, iako povjesničari tu uloga pripisuju kraljici Mari (1447. - 1495.).
Katarina Kosača-Kotromanić rođena je u Blagaju pored Mostara od majke Jelene i oca Stjepana Kosače, koji je 20. siječnja 1448. godine u povelji njemačko-rimskog cara Fridrika III. nazvan "Herzog"-om, što na njemačkom jeziku znači "vojvoda". Stjepan Kosača je pak već i prije te povelje imao naslov Vojvode Humske zemlje. Njemu se međutim svidio njemački naziv naslov vojvoda, pa ga u svojoj diplomatsko-upravnoj korespondenciji i dekretima koristi u pohrvaćenu obliku "herceg".
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478, godine u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu, a njezine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebice priznate, kad je proglašena blaženom.
Odatle i potječe novi naziv Humske zemlje - Hercegovina. Dolazi iz hrvatske velikaške obitelji iz Hercegovine Kosače, otac joj je bio Stjepan Vukčić Kosača, braća su joj bila veliki vezir Osmanskog Carstva Ahmed-paša Hercegović, također i Vladislav Hercegović Kosača, Vlatko i Stjepan te sestra Mara.
Herceg Stjepan borio se za stabilnost Humske zemlje, pa je zbog turskih osvajačkih prijetnji s istoka održavao prijateljske odnose s rodom bosanskih kraljeva Kotromanića. Iz tih odnosa se javila simpatija, zatim ljubav i na koncu brak njegove kćerke, Katarine Kosača i uglednog prijestolonasljednika Stjepana Tomaša Kotromanića. Tim brakom su Hercegovina i Bosna bile čvrsto ujedinjene. Budući da je Stjepan Tomaš obećao papi da će iskorijeniti bogumile iz svoga kraljevstva, dvadesetdvogodišnja Katarina se morala odreći bogumilske vjere i postati rimokatolkinja.
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478, godine u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu, a njezine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebice priznate, kad je proglašena blaženom. Nakon turskog osvajanja Bosne godine 1463. kraljica Katarina, koja se privremeno sklonila u Ljetnikovac "Kozov Grad" iznad Fojnice, konjima , po legendi "naopako" potkovanim, sa pratnjom povukla se na Kupres. Tu je okupljala snage za obranu.
Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala da svoje zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.
U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila mač svojeg pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila "pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva", kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost i slobodu, a Kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti "radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere".
Turci poturčili djecu blažene Katarine Kosače
Njezinu djecu Šimuna i Katarinu su oteli Turci i prisilno ih poturčili. Prema sultanovoj naredbi, poslani su u Carigrad na njegov dvor. Katarina je umrla putem i pokopana je po islamskom obredu u Skoplju, gdje joj se i danas nalazi turbe koji je podigao utemeljitelj Sarajeva Isa-beg Isaković (jedna od rijetkih žena u čiju je čast sagrađena ovakva vrsta mauzoleja). U turskim izvorima princeza Katarina se spominje kao Tahiri Hanuma. Šimun je na sultanovom dvoru preodgojen u duhu islama i kasnije je ostvario značajnu vojnu karijeru u Osmanskom Carstvu. U povijesti je ostao zabilježen kao Ishak-beg Kraljević od Karasija.
/Pogledajte video sa slavlja!/