Subota , 21.7.2018. | 11:47

Gospic

pretežno vedropretežno vedro

Temperatura

24°

Tlak zraka

1011.5 hPa

Vlažnost

54 %

Senj

umjereno oblačnoumjereno oblačno

Temperatura

29°

Tlak zraka

1011.4 hPa

Vlažnost

47 %

Gospic

pretežno vedropretežno vedro

Temperatura

24°

Tlak zraka

1011.5 hPa

Vlažnost

54 %

Senj

umjereno oblačnoumjereno oblačno

Temperatura

29°

Tlak zraka

1011.4 hPa

Vlažnost

47 %

Pretraživanje

Vremeplov

Objavljeno: 28.7.2016. u 22:12
Prikaza: 1935
Autor: Likaplus/dnevno.hr

Ovo je glasač politike SDSS-a i Pupovca

Udbina : Ovo je glasač politike SDSS-a i Pupovca
ZAMJERILI JOJ SE HRVATI

ŠTO ZAISTA MISLE ONI KOJI SLAVE U SRBU: Mi njima (Hrvatima) ne možemo oprostiti za '41. i '91., s njima života nema! (VIDEO)!


Draga Soić iz sela Jošani kod Udbine koju su kamere zatekle u Srbu, vrlo je živahno nabrajala hrvatske zločine nad Srbima, pa zaključila kako im "nikada neće oprostiti" te da "s njima života – nema!" Dragine izjave nadopunjavao je Strahinja Novak koji je kazao kako se"jebiga, historija ne može mijenjati", a dodao je i kako mu se brat zove Staljin, iako ga to nitko nije pitao.

MALO POVIJESTI ZAPJENJENOJ GLASAČICI SDSS-a i PUPOVCA:
"Po uspostavi NDH, Srbi iz Lapačkog kraja su podigli pobunu, te su Hrvati iz Boričevca u noći između 1. i 2. kolovoza 1941. g. bili prisiljeni pobjeći u Kulen Vakuf, a 2. kolovoza srpski pobunjenici ušli su u Boričevac, razorili ga, do temelja uništili i pobili preostalo stanovništvo te počinili zločine i u ostalim mjestima u okolici : Brotinja, Poljica, Mišljenovac, Donji i Gornji Lapac. Četnici su 27. srpnja u Brotinju bacili u jamu 38 Hrvata, prezimenom Ivezići. Najmlađi (Jakov) imao je 2, a najstariji (Luka) 82 godine. Za taj zločin nitko nije odgovarao. Dio Srba nosio je četnička obilježja (kokarde), a dio partizanska obilježja (crvene petokrake). Srbi su 6. rujna 1941. napali i Kulen Vakuf te pobili više stotina Hrvata i Muslimana iz Boričevaca"

"U selu Priboju četnici u Drugom svjetskom ratu izvršili su genocid nad hrvatskim narodom. Pobili su i prognali Hrvate a crkvu Sv. Petra i Pavla zapalili. Nakon završetka rata neki su se seljani htjeli vratiti na djedovska ognjišta. Četnici, sada kao Titovi jurišnici, koji zamijeniše četničku kokardu s crvenom zvijezdom, nisu im dozvolili. Da zastraše hrvatske povratnike Vlasi tzv. Srbi 1957. godine u njihovoj kući na krevetu ustrijeliše oca Milu i sin Milana (Bracu) Konjevića. 
Ono malo Hrvata što je ostalo moralo je bježati, a 1991., ostalo je samo 13 Hrvata. Pobunjeni Srbi minirali su zvonik crkve 1991., koji je nakon paljenja crkve u Drugom svjetskom ratu ostao neoštećen. Mještana Slavka Čorka odveli su 1991. od kuće i strijeljali. Nakon povratka 1995. identificiran je i pokopan na mjesnom groblju uz crkvu. O pomno planiranom rušenju tek uskrsle Republike Hrvatske svjedoči i nacrt četničke Načelne šema redovnog obezbeđenja logora "Prijeboj".

Rašćane se prisjetile ubijenih 1942. godine 
Spomenik žrtvama četničkog pokolja 
Od četničke ruke u Rašćanima je prije 68 godina nastradalo 35 stanovnika toga zabiokovskog mjesta 
Nakon 68 godina, u Rašćanima je podignut spomenik u sjećanje na 35 mještana koje su krajem kolovoza 1942. četnici zaklali i zapalili. Svetu misu zadušnicu služio je don Ivan Turić zajedno s don Vjekom Pavlinovićem i don Ljubom Ercegom u crkvi sv. Stjepana, koja je bila pretijesna za sve Rašćance čija su rodbina, prijatelji i susjedi stradali u tom strašnom zločinu u Zabiokovlju. 
Od četničke ruke, u Rašćanima su u kolovozu 1942. nastradali: don Ivan Čondić, Stipan Belaić pok. Andrije, Andrija Belaić pok. Petra, Toma Erceg pok. Mile, Marinko Erceg Andrijin, Milan Erceg pok. Mije, Marijan Erceg pok. Jakova, Jure Erceg pok. Ivana, Gabro Erceg pok. Ante, Jure Erceg Marijanov, Ivan Erceg Nikolin, Ivan Erceg pok. Jure, Marijan Erceg pok. Ivana, Jure Erceg pok. Križana, Mirko Erceg pok. Jure, Mirko Erceg , Ante Erceg pok. Mate, Mate Erceg pok. Jure, Mihovil Erceg pok. Filipa, Mate Erceg pok. Filipa, Jure Erceg pok. Joze, Nediljko Erceg Mirkov, Joze Erce Antin, Jure Družijanić pok. Mate, Ivan Knezović pok. Ilije, Ivan Lendić pok. Ivana, Jure Lendić pok. Marka, Marijan Lendić pok. Jure, Ante Lendić pok. Jure, Marko Lendić pok. Mije, Ivan Lendić pok. Mije, Stanko Lendić pok. Mate, Tomislav Lendić pok. Ilije, Andrija Lendić pok. Joze, Križan Lendić pok. Joze, Petar Lendić pok. Joze i Ljubo Ban iz Podgore.U nadahnutoj propovijedi, don Ivan Turić je istaknuo kako su ovi nevini ljudi stradali samo zato što su vjerovali u istinu, Boga i Hrvatsku. 

- Vojnici NDH su počinili manje zločina nego partizani i četnici, ali o tome se ne piše i ne govori - kazao je don Turić. ....

I TAKO BI SE MOGLI SJETITI UBOJSTVA HRVATSKIH ZASTUPNIKA U BEOGRADSKOJ SKUPŠTINI 1928., SMRTI STJEPANA RADIĆA....VELIKOSRPSKE AGRESIJE I POBUNE UVIJEK KADA JE HRVATSKA TREBALA POSTATI DRŽAVA....VUKOVARA, ŠKABRNJE, ZLOČINA U ČANKU, NA UDBINI....IZGLEDA DA NEKIM SRBIMA SU PUNA USTA MRŽNJE PREMA HRVATSKOJ, ALI SU SE VRATILI ŽIVJETI U "USTAŠKOJ HRVATSKOJ" I RADO TROŠE "USTAŠKE KUNE"....

ŠTO JE SAVKA DABČEVIĆ KUČAR DOŽIVJELA U SRBU 1971.?
Valja zaboravne podsjetiti i na sjećanja Savke Dabčević Kučar („Sedamdeset i prva '71: hrvatski snovi i stvarnost") koja je bila svjedok jednog takvog mitinga 1971. godine. Opisujući svoju borbu s dijelom srpskih partijskih kadrova, „stvarnih velikosrba i četnički nastrojenih Srba", opisala je, pod naslovom „Miting u Srbu", što se 27. srpnja 1971. ondje zbivalo i kako je ona osobno to doživjela:„Jedan od izraza raspoloženja te skupine bio je miting u Srbu, na dan koji se slavio kao dan ustanka naroda Hrvatske, 27. lipnja 1971. (Savka je pogriješila datum, op.a.) U Srbu je (a vodila se rasprava je li tamo ili u Sisku počeo ustanak u Hrvatskoj) i prije bilo proslava, i sama sam im bila nazočna, i pučanstvo me dobro dočekivalo. Ali, događaj iz 1971. bio je osobit.Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu.Bez našega znanja (znali smo samo da će organizirani i pozvati i Dražu Markovića, u to vrijeme predsjednika Skupštine Srbije) nekoliko su desetaka autobusa dovezli na taj dan Srbe iz Bosne, Vojvodine, i iz uže Srbije. I to će se ponoviti 20 godina poslije! Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi.Mi smo bili pozvani (i odazvali smo se) u punom sastavu. Bili su nazočni Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Pero Pirker, Miko Tripalo i ja, i mnogi drugi.

Nikada, u cijelom svom sudjelovanju na mnogobrojnim sastancima, mitinzima, proslavama, nisam doživjela nešto slično.Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drukčije ne mogu shvatiti!Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike. Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima (i govornicima) nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću ni Jakovu Blaževiću.Ta manifestacija bila je dobro organizirana sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: Velikosrpstvo je tu, iza nas!S dna provizorne pozornice pošli smo prema naprijed, prema mnoštvu. Ljudi, dovučeni autobusima iz Bosne i Vojvodine i tko zna odakle sve, bili su umorni, znojni, pripiti (rana jutarnja rakija), s prijetećim raspoloženjem. Bili smo im tu – na dohvat ruke. Mi – za koje se tvrdilo da želimo ponovno „klati" Srbe u Hrvatskoj!Pero Pirker je, uza me, bio nekako zbunjen, osjećala sam da se i on osjeća krajnje nelagodno. Bio je napet, ozbiljan, ukočen. „Pero" – šapnula sam mu pomalo šaljivo, kad su nam rekli da se pomaknemo naprijed – „sad se čuvaj, dolaze rajčice i jaja, bit ćemo kao Indijanci". Osjetio je da mu tim zapravo namještenim „zafrkavanjem" na vlastiti račun želim odagnati tjeskobu, pogledao me i odgovorio u istom tonu: „Ti pazi haljinu", aludirajući na moje novo odijelo. Osjetila sam da se umirio. Još sam prišapnula, opet šaljivo: „Ja ću se skloniti iza Jakova (Blaževića), pravo je da u Lici on – kao lički medvjed – strada." A Jakov Blažević je zaista poput medvjeda išao teškim korakom ispred nas prema samom rubu tribine. I, kad smo stigli do sama ruba, zbilja sam jednom trećinom tijela stala iza njega. Peru je, valjda od napetosti, uhvatio smijeh. Ali ukočenosti je nestalo, zahvalno me pogledao još jednom.Kad su počeli govoriti, opet ovacije Draži Markoviću, pa Đoki Jovaniću, i parole, parole, parole, Jugoslaviji, Titu, Partiji, bratstvu i jedinstvu i sl. – ali ne i Hrvatskoj. Jesam li to u svojoj zemlji, gdje li se to nalazim? – ogorčeno sam se pitala. Jesmo li mogli (morali) to spriječiti? I odmah zatim pomisao: e, bogme, nećete više!U nogama sam osjećala kako bi najradije pobjegle. Ali kontrolna institucija u glavi radila je besprijekorno. 
Sjećam se da sam si neprekidno ponavljala: Boje nas se, u tome je stvar. Uzimaju nas ozbiljno. Mi smo u pravu, oni su opasni huškači.U Zagreb smo letjeli velikim vojnim helikopterom, i samo se sjećam da smo u njemu – na povratku – svi šutjeli. Na tom sam mitingu najodređenije, odnosno najizravnije osjetila samu suštinu politike te skupine.Na povratku u Zagreb zapisala sam u svoj notes: Miting uzbuđenja. Mrze nas, i ne će se libiti za četništvo proliti krv. Strašno? Smiješno? Opasno? Prijeteće? Sve to. Stvari se kreću prema raspletu!
Mnogo godina poslije događaji su potvrdili moje slutnje i sumnje.
"Također treba podsjetiti da se u Srbu odigrao i veliki miting pobunjenih Srba 25. srpnja 1990., ne slučajno na dan kad je zakazana sjednica Hrvatskog sabora koji će usvojiti amandmane na još uvijek važeći Ustav iz 1974. godine. Cilj ustavnih promjena bio je ukidanje socijalističkih i komunističkih simbola i donošenje odluke o početku pripreme novog Ustava. Saborski zastupnici Srpske demokratske stranke Jovana Raškovića nisu željeli u Zagreb, nego su bili najaktivniji tvorci „Deklaracije o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj" koja je prihvaćena aklamacijom na tom mitingu, koji je sam sebe proglasio prvim općim Srpskim saborom. Deklaracija je u pobunjenički program unijela dva glavna cilja: dvojni suverenitet i poseban teritorij. Na mitingu je bilo oko 150.000 Srba sa svih strana, među njima i Vojislav Šešelj, a neke od parola bile su: „Živio Milošešvić", „Ovo je Srbija", „Ne bojmo se ustaša", „Zaklat ćemo Tuđmana"…

Broj komentara: 0

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava

Komentari članaka objavljuju se u realnom vremenu. Likaplus.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

Ostali članci u rubrici
Likaplus.hr : Dan hrvatskih mučenika

Dan hrvatskih mučenika

27.8.2016. | 21:53
Korenica se sjeća žrtve Vukovara za obranu Hrvatske
Likaplus.hr :
Korenica proslavila "Oluju" vatrometom, pogledajte video!
Likaplus.hr :
Padre Pio-svetac svih svetaca, misao dana
Likaplus.hr :

Ne sjedajte za stol dok se niste pomolili i zatražili Božju pomoć, da hrana, koju moramo uzimati za okrjepu tijela ne našteti Vašemu duhu.

Neka Bog bude nazočan kod stola kojom pobožnom mišlju, zamišljajući da u svojoj sredini imate Božanskog Učitelja sa svetim apostolima na Posljednjoj večeri, koji je blagovao sa svojima, nadasve kada je ustanovio Presveti Oltarski Sakrament.

Ukratko, trudimo se da tjelesna hrana bude priprema na onu posve Božansku hranu Presvete Euharistije.

...Nemojte se nikada dignuti od stola a da niste dali dužnu hvalu Gospodinu. Ako tako budete činili, ničega se ne treba bojati, pa ni mrske proždrljivosti.

Kadajedete, čuvajte se prekomjerna biranja hrane i budite svjesni da je dovoljna sitnica ako se hoće zadovoljiti proždrljivost. Ne uzimajte nikada više jela  negoli vam je potrebno.

Trudite se u svemu biti umjereni i svim srcem nastojte da radije oskudijevate negoli da prekomjerno jedete. Ne kanim time reći da se morate gladni ustati od stola. Ne, to nije moja nakana. Neka sve bude uređeno razborito.

To je pravilo za sva ljudska djela.

Padre Pio



/365 dana s Padrom Pijom/

Likaplus.hr :
Likaplus.hr :
Likaplus.hr :
Likaplus.hr :